B茅dier was born in Paris, France to Adolphe B茅dier, a lawyer of Breton origin, and spent his childhood in R茅union. He was a professor of medieval French literature at the Universit茅 de Fribourg, Switzerland (1889鈥�1891) and the Coll猫ge de France, Paris (c. 1893).
Modern theories of the fabliaux and the chansons de geste are based on two of B茅dier's studies.
B茅dier revived interest in several important old French texts, including Le roman de Tristan et Iseut (1900), La chanson de Roland (1921), and Les fabliaux (1893). He was a member of the Acad茅mie fran莽aise from 1920 until his death.
His Tristan et Iseut was translated into Cornish by A. S. D. Smith, into English by Hilaire Belloc and Paul Rosenfeld, and into German by Rudolf G. Binding.
B茅dier was also joint editor of the two-volume Litt茅rature fran莽aise, one of the most valuable modern general histories of French literature. He was elected a Foreign Honorary Member of the American Academy of Arts and Sciences in 1929.
Book of Books, the very oddest Here - the Book of Love. Alertly have I read it: Of joy a few brief pages, Volumes filled with sorrow; And then a part that deals with parting. Rendezvous - a little chapter, Fragmentary. - Tomes on worry Lengthened by the clarifers, Measureless, no end. O ! - in the long run, Though, you found the right direction. Unresolvable - who solves it? Lovers being reunited.
Yes, it was the glancing eye And the mouth, the kissing lips, Rounded body, slender hips, As on green of Eden lie. Was she there? Where did she go? There! she gave - as off she sped - Gave her self - surrendered, fled! - Fettering my life in woe. Johann Wolfgang Von Goethe
I LOVE the 2006 film Tristan & Isolde for reasons.... mostly this:
and this:
but also because it has one of the most poignantly beautiful forgiveness scenes I have ever seen. Rufus Sewell (as King Mark) delivers an unforgettable performance. Which is saying something because I am a HUGE James Franco fan (he is the reason I watched the movie) and Rufus Sewell stole that movie from him, hands *snicker* down!!
However, this translation/compilation of Tristan & Iseult didn't ravish me the way the movie did. It was good, cute and tragic in turns but I found the fantastical elements made it a lot harder to relate to.
There are big variances between the movie and book, a key one being the love potion (aka spiced wine)'s presence. I didn't like that part as it removed the humanity of the affair and, in a way, made the lovers actions more forgivable.
All and all it was quite good but I wish I'd read the book first and seen the movie second. I never thought I would say this... the movie was better.... *facepalm* I have to go hide now.
His parents were wed in a castle standing above the sea called Tintagel "well fenced against all assault or engines of war, (with) its keep, which the giants had built long ago, (a) compact of great stones, like a chess board of vert and azure." He was lost for a long time, his royal origin hidden and unknown, but fate was kind and he was brought back to King Mark, ruler of Cornwall, brother of his deceased mother Blanchefleur (the husband of his late father, Rivalen King of Lyonesse). He served King Mark loyally, loving him as his lord and like a father. But there were battles fought, a dragon slain, a bird which came to King Mark with a girl's fine strand of hair and a love potion drank by the wrong couple until it all came to this: he, Tristan and Iseult the Fair love each other but Iseult the Fair is to marry King Mark. A touching scene between the two before the wedding:
"Two days she (Iseult's lady-in-waiting) watched them, seeing them refuse all food or comfort and seeking each other as blind men seek, wretched apart and together more wretched still, for then they trembled each for the first avowal. "On the third day, as Tristan neared the tent on deck where Iseult sat, she saw him coming and she said to him, very humbly, 'Come in, my lord.' "'Queen,' said Tristan, 'why do you call me lord? Am I not your liege and vassal, to revere and serve and cherish you as my lady and Queen?' "But Iseult answered, 'No, you know that you are my lord and my master, and I your slave. Ah, why did I not sharpen those wounds of the wounded singer, or let die that dragon-slayer in the grasses of the marsh? Why did I not, while he lay helpless in the bath, plant on him the blow of the sword I brandished? But then I did not know what now I know!' "'And what is it that you know, Iseult? What is it that torments you?' "'Ah, all that I know torments me, and all that I see. This sky and this sea torment me, and my body and my life.' "She laid her arm upon Tristan's shoulder, the light of her eyes was drowned and her lips trembled. "He repeated: 'Friend, what is it that torments you?' "'THE LOVE OF YOU,' she said. Whereat he put his lips to hers."
Aaaaaw, the collective sigh of teenage girls in an imaginary moviehouse as Tristan and Iseult exchange bodily fluids for the first time. On the other hand I, jaded by love I no longer need to suffer vicariously, just continue munching my popcorn (barbecue flavor keeps me awake) and just wait for this scene where chess is used as a signal for Iseult to cheat on her husband-king:
"Dinas accordingly returned to Tintagel, climbed the stair and entered the hall. Under the canopy King Mark and Iseult the Fair sat over a game of chess. Dinas seated himself on a stool beside the Queen, as though to observe her play, and twice, pretending to point out moves to her, he posed his hand on the chess board: the second time, Iseult perceived on one of his fingers the jasper ring. Great joy immediately overwhelmed her. Lightly she jarred Dinas' arm, so that several pawns fell in a heap. "'Look, seneschal,' said she, 'you have disturbed my game, and in a way that prevents my resuming it.' "Mark left the hall, Iseult repaired to her chamber and had the seneschal called to her: "'Friend, you bear a message from Tristan?"
Wonderful, very old(circa 1300's) love story. And who was the author? There were several:
"The good singers of old time, Beroul and Thomas of Built, Gilbert and Gottfried told this tale for lovers and none other, and, by my pen, they beg you for your prayers. They greet those who are cast down, and those in heart, those troubled and those filled with desire, those who are overjoyed and those disconsolate, all lovers. May all herein find strength against inconstancy, against unfairness and despite and loss and pain and all the bitterness of loving."
鈥�Kochankowie nie mogli 偶y膰 ani umrze膰 jedno bez drugiego. W roz艂膮czeniu nie by艂o to 偶ycie ani 艣mier膰, ale i 偶ycie, i 艣mier膰 razem鈥�.
Historia o tym, jak ko艅czy si臋 nieostro偶ne obcowanie z alkoholem.
Tristana i Izold臋 po艂膮czy艂a mi艂o艣膰 zakazana 鈥� on by艂 wasalem kr贸la, ona przysz艂膮 kr贸low膮, kt贸r膮 rycerz mia艂 bezpiecznie dostarczy膰 do swojego pana. Przypadkiem wypili eliksir mi艂osny, czym w艂a艣ciwie podpisali na siebie wyrok. Zabawa z tego typu miksturami jest niebezpieczna, Ron Weasley swoj膮 przygod臋 z eliksirem mi艂o艣ci prawie przyp艂aci艂 偶yciem, Tristan i Izolda nie mieli niestety na stanie ani profesora Horacego Slughorna ani nawet bezoaru. Niczym w greckiej tragedii 鈥� nie mieli w艂a艣ciwie 偶adnych szans. Fatum, los, przeznaczenie, zgon. Ale trzeba przyzna膰, 偶e walczyli dzielnie i kombinowali na wszelkie sposoby, aby m贸c by膰 razem chocia偶 przez chwil臋.
P贸藕niej troch臋 si臋 por贸偶nili, Tristan nawet znalaz艂 sobie inn膮 Izold臋, kt贸r膮 po艣lubi艂. W艂a艣ciwie co za r贸偶nica, Izolda o Bia艂ych D艂oniach, Izolda Jasnow艂osa 鈥� jak 艣piewa艂 Till Lindemann:
鈥�Deinen Namen stech' ich mir Dann bist du f眉r immer hier Aber wenn du uns entzweist Such' ich mir jemand, der genauso hei脽t*鈥�
Zako艅czenie takie super romantyczne, 偶e nawet mo偶na im wybaczy膰 te zdrady, krzywoprzysi臋stwa, oszustwa, mataczenia czy okrucie艅stwo (ta blond 艂ajza kaza艂a zamordowa膰 swoj膮 przyjaci贸艂k臋 Brangien!).
Doceniam za to trafne spostrze偶enie dotycz膮ce natury kobiecej:
鈥�Gniew niewie艣ci to rzecz straszliwa i niechaj ka偶dy go si臋 strze偶e! K臋dy kobieta najwi臋cej kocha艂a, tam te偶 m艣ci膰 si臋 b臋dzie najokrutniej. Mi艂o艣膰 kobiet przechodzi szybko i szybko te偶 przychodzi ich nienawi艣膰; a nieprzyja藕艅, skoro raz przyjdzie, d艂u偶ej trwa ani偶eli przyja藕艅鈥�.
No, w艂a艣ciwie to tak, tak偶e 鈥� b贸jcie si臋 panowie :D
P.S. Przepraszam za wstawki z Harry鈥檈go Pottera i Rammsteina, ja wiem 偶e to jest wspania艂a legenda celtycka i powinnam zachowa膰 powag臋, ale to silniejsze ode mnie :)
*dla nieznaj膮cych niemieckiego, : 鈥�Dziaram sobie twoje imi臋 Wtedy zostaniesz tu na zawsze Ale je艣li nas por贸偶nisz, Poszukam sobie kogo艣, kto nazywa si臋 tak samo鈥�.
szczerze, to jest to jedna z najprzyjemniejszych lektur z jakimi mia艂am do czynienia
wiadomo, ze dzia艂ania postaci i to wszystko co si臋 tam dzieje jest cz臋sto idiotyczne i niezrozumia艂e, ale jak na 艣redniowieczn膮 literatur臋 nic nadzwyczaj dziwnego si臋 tu nie znajduje
Une passion folle ou une folie passionnee, ce roman, bien qu'idealise par le medieviste Joseph Bedier, nous donne une histoire d'amour, qui ne peut pas etre vecue. S'y melent les divers elements des romans chevaleresques, comme fin amor, le feodalisme et tout ce qui le represente....Ce qui m'a plu le mieux, c'etait la force de la passion, le renoncement a cette meme passion qui ne peut finir que par la mort des deux amants. Point de happy end!!
Czyta艂em to jak by艂em w 1 kl technikum (aktualnie jestem w 4kl) i szczerze m贸wi膮c nic nie pami臋ta艂em z niej. Nie mia艂em na praktykach 偶adnej ksi膮偶ki, wi臋c postanowi艂em zacz膮膰 jakiego艣 e-booka i pad艂o na to. 呕a艂uj臋, 偶e to zacz膮艂em ponownie. Zostawie to tylko ze wspomnieniem, jak w 1 kl dosta艂em z odpowiedzi z tego 4 z polskiego i tyle mam do powiedzenia xlsndksns Tristan jest wkurzaj膮cy, 偶egnam
The legend of Tristan and Iseut ... in these old times, one knew what the drama was! His lord and husband dead, the queen Blanchefleur (Whiteflower), pregnant, wants to let herself die. Her faithful Rohalt trys to console her: "My queen, your mourn will only add to your husband鈥檚 mourn, there鈥檚 nothing to win there. Should not all those who are born die? ... May God receive the dead persons and preserve the living ones!..." But Blanchefleur didn鈥檛 want to listen to him. For three days she waited to join her dear lord. On the fourth day she gave birth to a son and, taking him in her arms, she said: "Son, I have desired to see you for so long, and I see the most beautiful creature that a woman has ever worn. Sad I gave birth, sad is the first welcome I give you, because of you I have sadness to die. And as thus you came to this earth by sorrow (tristess), your name will be Tristan. " When she had said those words, she kissed him and died. " I had for a long time this book on my shelves. It belonged to my grandmother, it鈥檚 a beautiful illustrated edition from early 19th, not the one on the picture from goodreads. First, I found the writing simple. But, once you鈥檙e in the book, which is easy鈥� well, in fact the book takes you, then you can feel the depth and the poetry of this text, and then, you find it hard to come back to the 21st century.
Usual French version:
La l茅gende de Tristan et Iseut... voil脿 un temps o霉 l'on savait ce qu'茅tait le drame ! Son seigneur et 茅poux mort, la reine Blanchefleur, enceinte, veut 脿 son tour se laisser mourir. Son fid猫le Rohalt s'effor莽ait de la consoler : " Reine, on ne peut rien gagner 脿 se mettre deuil sur deuil ; tous ceux qui naissent ne doivent-ils pas mourir ? Que Dieu re莽oive les morts et pr茅serve les vivants !..." Mais elle ne voulut pas l'茅couter. Trois jours elle attendit de rejoindre son cher seigneur. Au quatri猫me jour, elle mit au monde un fils, et, l'ayant pris entre ses bras : "Fils, j'ai longtemps d茅sir茅 de te voir ; et je vois la plus belle cr茅ature que femme ait jamais port茅e. Triste j'accouche, triste est la premi猫re f锚te que je te fais, 脿 cause de toi j'ai tristesse 脿 mourir. Et comme ainsi tu es venu sur cette terre par tristesse, tu auras nom Tristan." Quand elle eut dit ces mots, elle le baisa et mourut." J鈥檃vais ce livre depuis longtemps sur mes 茅tag猫res. Il appartenait 脿 ma grand-m猫re, c鈥檈st une magnifique 茅dition illustr茅e du d茅but 19猫me si猫cle, pas celle propos茅e par goodreads. D鈥檃bord, j鈥檃i trouv茅 l鈥櫭ヽriture simple. Puis, le livre m鈥檃 emport茅e, et j鈥檃i pu sentir la profondeur et la po茅sie de ce texte, alors, je l鈥檃i lu d鈥檜n jet et j鈥檃i eu du mal 脿 revenir au 21猫me si猫cle.
I absolutely love this story. As usual, I won't mention any plot specifics as such. I meant to read this a long time ago after reading Beowulf but got sidetracked. This is such a tragic tale that you will either love completely or take issue with, depending on your interpretation of what is just and right within the storyline. There are battles of mythical beasts as in Beowulf but also intrigues, jealousy, spite and heartbreak. In my opinion, the events surrounding vanquishing of certain characters are totally deserved, they were cowardly and two faced backstabbers who had no loyalty whatsoever. I also felt total empathy for Tristan and Iseult, being thrown together by external events. The fact that this book has reviewers disputing viewpoints just proves the impact that this story makes, everyone will react to it in a certain way. For me, this was a work of art.
Ka啪kada mokykloje skai膷iau, bet ne iki galo. Pamenu, tada labai nustebino tai, kad buvo tokia istorija dar prie拧 Romeo ir D啪iuljetos meil臈s istorij膮. Dabar skaitant buvo 寞domu ir ne taip sunku skaityti kaip paauglyst臈je. Savitas k奴rinio stilius ir pasakojimas, visoki懦 sutapim懦, prietar懦, papro膷i懦, gyvenimas kitais laikais, toks tolimas, su ne寞tik臈tinais faktais (kaip i拧bandymas ugnimi ir vandeniu).
Keltski mit o Tezeju i Arijadni ili Roman o Tristanu i Izoldi
Mnoge su podudarnosti sa mitom o Tezeju i Minotauru. Tristan, ba拧 kao i Tezej, predstavlja "junaka nad junacima" i mora pobijediti 膷udovi拧te i to iz istih razloga: da bi oslobodili svoju zemlju jedne vrste "danka u krvi". Naime, kada je Minos zaratio sa Atenom, zahtijevao je da se sedam atenskih mladi膰a i djevojaka (izabranih izvla膷enjem slamki) 啪rtvuje Minotauru svakih devet godina (ili, prema nekim izvorima, svake godine). U "Romanu o Tristanu i Izoldi" ka啪e se ovako: "Treba znati da su po starim ugovorima o miru Irci mogli od Kornvola da ubiru prve godine trista bakarnih livri, druge trista srebrnih livri i tre膰e trista zlatnih livri. A 膷etvrte godine odvodili bi tri stotine mladi膰a i tri stotine devojaka od petnaest godina koje su birali kockom u kornvolskim porodicama." Ali sli膷nost se ne ogleda samo u vrsti danka, nego je i "膷udovi拧te" koje treba poraziti sli膷no. U Tenta啪el dolazi gorostasni vitez Morholt, 拧urjak i glasnik irskog kralja "koga niko nikada u borbi nije mogao savladati". Po拧to je kralj Mark ve膰 petnaest godina odbijao da im plati danak koji su nekada pla膰ali njegovi preci, Morholt je zahtijevao da mu kralj ve膰 tog istog dana da trista mladi膰a i trista djevojaka. Me膽utim, daje im priliku da, ako neki od kraljevih barona 啪eli, doka啪u borbom protiv njega, Morholta, kako irski kralj nema prava na taj danak. Jedino se Tristan prijavljuje za megdan u kome najzad i pobje膽uje, ali biva smrtno ranjen Morholtovim otrovnim kopljem. Nakon 拧to je ubio Minotaura, Arijadna je ta koja svojim koncem poma啪e Tezeju da se vrati 啪iv nazad. Isto tako, Izolda je jedina koja mo啪e i koja lije膷i Tristana. Njene skoro magijske sposobnosti su jo拧 jedan razlog da se Izolda poistovijeti sa Arijadnom. Da bi osvojio Izoldu, Tristan mora ubiti a啪daju, 拧to je tako膽e jo拧 jedna podudarnost sa Tezejevim juna膷kim podvizima. Ali ba拧 kao 拧to Tezej predaje Arijadnu Dionisu, tako i Tristan predaje Izoldu kralju Marku. I kona膷no, zajedni膷ki im je i motiv bijelih i crnih jedara. Tezej u tuzi zaboravlja obe膰anje ocu da 膰e ako pre啪ivi crno jedro zamijeniti bijelim, zbog 膷ega se Egej, kada je vidio da se na Tezejevoj la膽i vijori crno jedro, bacio sa litice misle膰i da mu je sin mrtav. Isto tako, Tristan je naredio svom najboljem drugu, Kaerdenu, kada ga je slao da mu dovede Izoldu, ako se bude vra膰ao sa njom da razvije bijelo, u suprotnom crno jedro. Iako je Kaerden, za razliku od Tezeja, razvio bijelo jedro, Bjeloruka Izolda je, iz osvete, rekla Tristanu da su razvili crno. Zbog toga Tristan gubi nadu koja ga je jedina dr啪ala u 啪ivotu i umire.
Zaista, brojne su podudarnosti sa raznim mitovima, pa se pored veze s mitom o Tezeju i Minotauru, tako膽e vidi i veza s arturijanskom sagom. Prije svega, ljubavni trougao Lanselot-Gvinevra-Artur neodoljivo podsje膰a na ljubavni trougao Tristan-Izolda-Mark. Ba拧 kao i Mark, i Artur voli ljubavnike. U nekim tekstovima ("Tristan en prose" - ina膷e prvi roman o Tristanu koji se oslanja na arturijanski ciklus), Tristan je jedan od vitezova Okruglog stola. Osim toga, u samom djelu (barem u Bedjeovoj verziji), 膷esto se pominje i kralj Artur.
Ono 拧to je meni zanimljivo je sama problematika ljubavnog naptika. Znamo da su ljudi u srednjem vijeku "膷uda" obja拧njavali 膷udima. Ako je srednjovjekovnom 膷ovjeku nedostajalo znanja da objasni kakav fenomen, njemu neobja拧njiv doga膽aj, svakako da mu nije nedostajalo ma拧te. Jedno od takvih "膷uda" bila je i zaljubljenost. Ne mogav拧i da objasni bezumnu ljubav (koja je stvarna i koju je, ako je nije iskusio, onda bar opazio kod drugih ljudi), Stari pjesnik uvodi motiv ljubavnog napitka. Ako 膰emo po Bartu, moje tuma膷enje djela bi trebalo da bude ravnopravno tuma膷enju samog autora. Dakle, ako bih dala sebi za pravo da potpuno zanemarim 膷injenicu da Stari pjesnik nikako nije mogao biti svjestan psiholo拧kih elemenata u svom romanu, mogu pretpostaviti da ih je intuitivno naslu膰ivao. Posmatrajmo za trenutak taj ljubavni napitak malo druga膷ije, suprotno od namjere prvobitnog pjesnika po kome napitak ima samo jednu jedinu funkciju i to onu doslovnu - on je 膷aroban i jedini razlog Tristanove i Izoldine ljubavi. 艩ta ako napitak nema nikakvu mo膰? U tom slu膷aju on djeluje kao placebo, a sam roman dobija na psiholo拧koj dubini.
Ljubavni napitak - uzrok ili povod?
Nakon 拧to je Izolda spasla Tristana, na拧av拧i ga onesvije拧tenog u travi pored mo膷vare, odmah poslije boja sa a啪dajom, prvi put se opisuje kako ga ona do啪ivljava: "Pogled joj se zadr啪a na licu ranjenika, primeti kako je lep i pomisli: 禄Ako je hrabar kao 拧to je lep, moj zato膷nik zametnu膰e 啪estoki boj!芦" Dakle, ve膰 tu imamo dokaz da Tristan fizi膷ki privla膷i Izoldu. U tom istom pasusu, pjesnik pi拧e kako joj se Tristan osmjehivao misle膰i na to kako je osvojio zlatokosu kraljicu, zbog 膷ega se Izolda osjetila nesigurno. "Izolda to primeti i pomisli: 禄Za拧to se sme拧ka ovaj stranac? Da nisam u膷inila ne拧to 拧to ne dolikuje? Da nisam propustila da u膷inim neku uslugu koju kao mlada devojka dugujem svom gostu? Da, mo啪da se smeje 拧to sam zaboravila da o膷istim oru啪je potamnelo od otrova.芦" Smatram da je i ta nesigurnost posljedica toga 拧to joj se Tristan dopadao. A kada je Izolda saznala pravi Tristanov identitet, u bijesu di啪e ma膷 da ga ubije, ali joj Tristan ispri膷a pri膷u o dvije lastavice u koju ona povjerova. U su拧tini, pred Izoldu se postavio izbor: ubije li Tristana, to zna膷i da 膰e se morati udati za upravnika dvora; u suprotnom, udaje se za Tristana. Da nije postojala ta privla膷nost izme膽u njih dvoje, da je Tristan kakav ru啪an mladi膰, ru啪niji od upravnika dvora, sumnjam da ga Izolda ne bi ubila. Zbog toga, Izolda mu opra拧ta i ljubi ga u znak pomirenja. Kasnije, kada Tristan re膷e istinu pred irskim kraljem, da 膰e ona pripasti kralju Marku, a ne njemu, kod Izolde se javi mr啪nja prema Tristanu. "Plavokosa Izolda drhtala je od stida i velikog bola. Tristan je, dakle, po拧to ju je osvojio, prezire; lepa pri膷a o zlatnoj vlasi bila je samo la啪 i sada 膰e je dati drugome." Ako je u po膷etku Izolda gajila nekakve simpatije prema Tristanu, njihovo odbijanje ih je samo pretvorilo u zaljubljenost, jer "ni拧ta nas ne privla膷i tako dobro kao odbijanje". Pa 拧ta je onda ta mr啪nja? Nije li ona upravo - ljubav? Dalje u tekstu se navodi: "Kada bi joj Tristan pri拧ao i hteo da je ne啪nim re膷ima ute拧i, ljutila se, odbijala ga s mr啪njom koja joj je sve vi拧e rasla u srcu. Do拧ao je on, otmi膷ar, on, Morholtov ubica; lukavstvom ju je otrgao od majke i zavi膷aja; nije bila dostojna da je on zadr啪i za sebe i, evo, sada je vodi kao svoj plen preko mora u neprijateljsku zemlju! 禄Jadna ja! 鈥� jadikovala je 鈥� prokleto da je more koje me nosi! Vi拧e bih volela da umrem u zemlji u kojoj sam se rodila nego da tamo 啪ivim!芦" Izoldu nije briga 拧to 膰e postati kraljica, ona je najvi拧e tu啪na zbog toga 拧to smatra da nije bila dostojna da je Tristan zadr啪i za sebe. Naravno, mo啪emo re膰i i da je razlog njene tuge to 拧to ide u daleku i nepoznatu zemlju, daleko od svoje porodice, ali 膷ini mi se da ipak dominira osje膰anje druga膷ije vrste.
艩to se ti膷e toga da li Izolda privla膷i Tristana, glavni dokaz pronalazim u brojnim opisima Izoldine ljepote, ali prije svega u Markovoj ljubavi prema njoj, a koja je, 膷ini se, tako膽e bila "na prvi pogled". Markova oma膽ijanost Izoldom je toliko upadljiva da 膷ak i u tekstu stoji napomena da Mark nije ispio ljubavni napitak: "Neki pripoveda膷i ka啪u da Bran啪jena nije bacila u more kr膷ag s vinom za膷injenim travama koji ljubavnici nisu ispili do dna, ve膰 da je ujutro, kada je njena gospodarica legla u postelju pored kralja Marka, usula ostatak napitka u pehar i ponudila ga supru啪nicima, da je Mark prili膷no popio a da je Izolda svoj deo kri拧om prosula. Ali znajte, velmo啪e, da su ovi pripoveda膷i izopa膷ili i iskrivili pri膷u. Izmislili su ovu la啪 zbog toga 拧to nisu mogli da shvate 膷udesnu ljubav koju je Mark stalno ose膰ao prema kraljici. Nikada, kao 拧to 膰ete uskoro 膷uti, uprkos patnji, bolu i stra拧noj osveti, Mark nije mogao iz svog srca da izbri拧e Izoldu i Tristana; ali znajte, velmo啪e, da nije okusio vino za膷injeno travama. Ni otrov ni 膷ini, ve膰 samo njegovo plemenito i ne啪no srce podsticalo ga je da voli." Ako kralj Mark nije ispio ljubavni napitak, a toliko je o膷aran Izoldom, zaljubljen mo啪e se re膰i, za拧to po istom principu ne bi djelovala i Tristanova ljubav?
Trenutak kada ispijaju ljubavni napitak opisan je ovako: "Dete napuni pehar i ponudi ga svojoj gospodarici. Pila je bez predaha, a zatim pru啪i pehar Tristanu, koji ga iskapi. U tom trenutku u膽e Bran啪jena i vide ih kako se kao izgubljeni i oma膽ijani, 膰utke gledaju. Vide pred njima pehar i skoro prazan kr膷ag. Tada dohvati kr膷ag, potr膷a na krmu. Baci ga u talase i zakuka: 鈥� Nesre膰nice! Proklet da je 膷as kad sam se rodila i proklet da je dan kad sam stupila na ovu la膽u! Izoldo, prijateljice, i vi, Tristane, vi ste ispili svoju smrt!" Da im Bran啪jena nije rekla kakav su napitak upravo ispili, sumnjam da bi njih dvoje i拧ta uradili povodom svoje ljubavi. Zapravo, vjerovatno bi im trebalo mnogo vi拧e vremena da uop拧te priznaju postojanje uzajamnog ljubavnog osje膰anja. Za razliku od Lanselota i Gvinevre, njih dvoje imaju opravdanje - napitak koji ih li拧ava osje膰anja krivice, pa se zbog toga ne ustru膷avaju da zajedno "grije拧e". Istovremeno, saznanje o magijskim svojstvima napitka djeluje kao placebo i njihova osje膰anja, ako (barem s Tristanove strane) nisu prelazila granice proste fizi膷ke privla膷nosti, sada se produbljuju i postaju ja膷a. Zaista, veliki je psiholog bio taj Stari pjesnik! Iako je malo vjerovatno da je svjesno na膷inio ovakav postupak, on je sigurno intuitivno naslutio da je ljubavnicima, da bi u膷inili ne拧to povodom strasti koju osje膰aju jedno prema drugome, potrebno da znaju da su popili "ljubavni napitak".
Taj isti placebo efekat je i jedan od razloga za拧to njihova ljubav opstaje tako dugo, jer su oboje ubije膽eni da ne mogu 啪ivjeti jedno bez drugoga ("ni ti bez mene, ni ja bez tebe"). Naime, kad se ve膰 doti膷emo trajanja ljubavnog napitka, postoje dvije verzije: Tomina i Berulova. U Tominoj kurtoaznoj verziji djelovanje napitka traje vje膷no, dok kod Berula traje samo tri godine. Treba napomenuti i to da je Toma pjesnik koji je vi拧e volio knji啪evna razvijanja o osje膰anjima i analize nego radnju i doga膽aje. On tra啪i knji啪evne efekte i tamo gdje te拧ka situacija i tragi膷ni polo啪aj li膷nosti (na primjer Tristana) to ne dopu拧taju, nego zahtijevaju grubu jednostavnost. I po tome bi se reklo da Toma prera膽uje ne拧to stvoreno prije njega, dok je Berulova verzija bli啪a duhu originala. O Berulu, u tzv. "Crnoj knjizi", pi拧e ovako: "Normanski truver Berul dao je lep拧u verziju. Ona ima vi拧e snage i 啪estine, koje odgovaraju li膷nostima i onome 拧to one do啪ivljavaju u sebi i oko sebe. Po obra膰anju publici i podse膰anju na ve膰 re膷eno, vidi se da je ovaj roman delo 啪onglera. (...) U vremenski ograni膷enom dejstvu 膷arobnog napitka, posle 膷ijeg prestanka ljubav Tristana i Izolde slabi da bi opet buknula punom snagom, ima me拧avine tajanstvenog i natprirodnog, ali i finog ose膰anja za realnost, jer su padovi i usponi u toj ljubavi motivisani psiholo拧ki, a u vezi sa spoljnim okolnostima u kojima se zaljubljeni nalaze. Uza sve to, ovaj dvorski pesnik ume da slika i prijatne i ne啪ne scene, galantne razgovore, pronalaze膰i uvek put do 膷itao膷evog srca." Dakle, sve upu膰uje na to da uzrok Tristanove i Izoldine ljubavi nije ljubavni napitak, nego - oni sami! Napitak je, u tom slu膷aju, samo povod.
Ne znam za vas, ali meni je daleko zanimljivije tuma膷iti Tristana i Izoldu ovako nego da prihvatim da njihov napitak zaista ima magijska svojstva. Samo se nadam da ovo moje tuma膷enje ne predstavlja jednu vrstu u膷itavanja.
Fajna takie 3.5 bym powiedzia艂. Ksi膮偶ka super 艣redniowieczna - prawdopodobnie ka偶da interpretacja tego zdania jest poprawna. Uwa偶am, 偶e jest to idealny przyk艂ad literatury z tamtego okresu i mo偶na to zaobserwowa膰 na ka偶dej stronie. Odbiegaj膮c od stylu pisania, sama historia jest wci膮gaj膮ca - prawdopodobnie przez ciekawo艣膰 dot. los贸w relacji g艂贸wnych bohater贸w. Co艣 co by艂o dla mnie niespodziewane to fakt, 偶e ksi膮偶ka lekko odjechana (z elementami fikcyjnymi).
Habr铆a sido mejor si se enamoraban Trist谩n y Dinas de Lid谩n, es que estaba re enamorado Dinas se le notaba y ten铆a mejor qu铆mica con 茅l que con Isolda. La historia pudo haberse desarrollado igual y har铆a m谩s sentido que todos estuvieran en contra de la pareja por el contexto hist贸rico en el que fue escrito el poema pero le tuvieron miedo al 茅xito. And historians will call them close friends...
3.5 Ksi膮偶ka powinna wyst臋powa膰 pod nazw膮 鈥濬rajerstwo Tristana i Izoldy鈥�, ale w sumie do po艂owy nie by艂a z艂a, a nawet ca艂kiem wci膮gaj膮ca. My艣l臋 jednak, 偶e romans rycerski to po prostu nie m贸j gatunek XDD.
Helt okej bok men jag m氓ste erk盲nna att jag var inte investerad alls i vad som h盲nde. Det var v盲ldigt sv氓rt att k盲nna d氓ligt f枚r Tristan, Isolde och Marc n盲r n氓got gick fel flera g氓nger. Ja, f枚rsta g氓ngen Tristan och Isolde var separerad pga. deras k盲rlek var det trist, men de n盲sta typ 5 g氓ngerna 盲r det mer som 'men, du vet ju att detta kommer inte att funka??' och sen g枚r de det det 盲nd氓. Ocks氓 att Tristan var v盲ldigt tydligt en favorite av den som spelade upp den sagan. Men allt det 盲r inte s氓 konstigt eftersom det var en medeltids saga som har varit 枚versatt m氓nga g氓nger och 盲r gjorde f枚r att f枚ra en moral p氓 den som lyssnar. Personligt var det bara inte n氓got jag var intresserade i.