What do you think?
Rate this book
小褌褉褍泻褌褍褉邪 褏褍写芯卸械褋褌胁械薪薪芯谐芯 褌械泻褋褌邪
啸褍写芯卸械褋褌胁械薪薪褘泄 褌械泻褋褌, 泻邪泻 屑褘 懈屑械谢懈 胁芯蟹屑芯卸薪芯褋褌褜 褍斜械写懈褌褜褋褟, 屑芯卸薪芯 褉邪褋褋屑邪褌褉懈胁邪褌褜 胁 泻邪褔械褋褌胁械 芯褋芯斜褘屑 芯斜褉邪蟹芯屑 褍褋褌褉芯械薪薪芯谐芯 屑械褏邪薪懈蟹屑邪, 芯斜谢邪写邪褞褖械谐芯 褋锌芯褋芯斜薪芯褋褌褜褞 蟹邪泻谢褞褔邪褌褜 胁 褋械斜械 懈褋泻谢褞褔懈褌械谢褜薪芯 胁褘褋芯泻芯 褋泻芯薪褑械薪褌褉懈褉芯胁邪薪薪褍褞 懈薪褎芯褉屑邪褑懈褞. 袝褋谢懈 屑褘 褋芯锌芯褋褌邪胁懈屑 锌褉械写谢芯卸械薪懈械 懈蟹 褉邪蟹谐芯胁芯褉薪芯泄 褉械褔懈 懈 褋褌懈褏芯褌胁芯褉械薪懈械, 薪邪斜芯褉 泻褉邪褋芯泻 懈 泻邪褉褌懈薪褍, 谐邪屑屑褍 懈 褎褍谐褍, 褌芯 谢械谐泻芯 褍斜械写懈屑褋褟, 褔褌芯 芯褋薪芯胁薪芯械 芯褌谢懈褔懈械 胁褌芯褉褘褏 芯褌 锌械褉胁褘褏 胁 褌芯屑, 褔褌芯 芯薪懈 褋锌芯褋芯斜薪褘 蟹邪泻谢褞褔邪褌褜 胁 褋械斜械, 褏褉邪薪懈褌褜 懈 锌械褉械写邪胁邪褌褜 褌芯, 褔褌芯 写谢褟 锌械褉胁褘褏 芯褋褌邪械褌褋褟 蟹邪 锌褉械写械谢邪屑懈 胁芯蟹屑芯卸薪芯褋褌械泄. 袩芯谢褍褔械薪薪褘械 薪邪屑懈 胁褘胁芯写褘 胁锌芯谢薪械 褋芯谐谢邪褋褍褞褌褋褟 褋 芯褋薪芯胁薪芯泄 懈写械械泄 褌械芯褉懈懈 懈薪褎芯褉屑邪褑懈懈, 泻芯褌芯褉邪褟 蟹邪泻谢褞褔邪械褌褋褟 胁 褌芯屑, 褔褌芯 芯斜褗械屑 懈薪褎芯褉屑邪褑懈懈 胁 褋芯芯斜褖械薪懈懈 褋谢械写褍械褌 褉邪褋褋屑邪褌褉懈胁邪褌褜 泻邪泻 褎褍薪泻褑懈褞 褔懈褋谢邪 胁芯蟹屑芯卸薪褘褏 邪谢褜褌械褉薪邪褌懈胁薪褘褏 褋芯芯斜褖械薪懈泄. 小褌褉褍泻褌褍褉邪 褏褍写芯卸械褋褌胁械薪薪芯谐芯 褌械泻褋褌邪 锌褉芯薪懈蟹邪薪邪 锌褉邪泻褌懈褔械褋泻懈 斜械褋泻芯薪械褔薪褘屑 褔懈褋谢芯屑 谐褉邪薪懈褑, 泻芯褌芯褉褘械 褋械谐屑械薪褌懈褉褍褞褌 褝褌芯褌 褌械泻褋褌 薪邪 褝泻胁懈胁邪谢械薪褌薪褘械 胁 褉邪蟹薪褘褏 芯褌薪芯褕械薪懈褟褏 懈, 褋谢械写芯胁邪褌械谢褜薪芯, 邪谢褜褌械褉薪邪褌懈胁薪褘械 芯褌褉械蟹泻懈.
391 pages, Paperback
First published January 1, 1970
12 people are currently reading
182 people want to read
About the author
Yuri M. Lotman
62听books62听followersYuri Mikhailovich Lotman (Russian: 挟褉懈泄 袦懈褏邪泄谢芯胁懈褔 袥芯褌屑邪薪, Estonian: Juri Lotman) 鈥� a prominent Soviet formalist critic, semiotician, and culturologist. Member of the Estonian Academy of Sciences. He was the founder of structural semiotics in culturology and is considered as the first Soviet structuralist by writing his book On the Delimitation of Linguistic and Philological Concepts of Structure (1963). The number of his printed works exceeds 800 titles and the archive of his letters, now kept in the scientific library of the University of Tartu, and which includes his correspondence with a number of Russian intellectuals, is immense.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
January 17, 2016
One of the earliest exposition of application of cultural semiotics to literary text. Fascinating for its application of information theory to literary analysis.
January 10, 2020
Alfa
Zagreb, 2001.
Prevela Sanja Ver拧i膰
Pogovor: "Lotmanova strukturalna poetika" napisana od bogolike starine Milivoja Solara
Prije svega bacam poveznicu mojeg cjelovitog osvrta na prvu knjigu Tomine Sume; . Kako mi je 欧宝娱乐 odbio objaviti cjelokupni osvrt, jer je po kriterijima ove mre啪e predug, Njegova Svetost je odlu膷ila objaviti moj osvrt na svojoj stranici, Ma膷 i pero. Njegova Svetost vjerojatno ne 啪eli da ja ikada na膽em posao u 拧koli jer je za svog avatara stavila sliku nekog nacista na kraju svojih tekstova, zna膷i kada netko do膽e do stranice Njegove Svetosti vidi moje osvrte uz tekstove Njegove Svetosti sa slikom nekog nacista. Ali, 拧to je tu je, bolje biti gladan pa imati vlastite cjelovito objavljene tekstove "Sume protiv pogana" nego se ugnijezditi u nekoj 拧koli. Por cierto obilaze膰i na拧e 拧kole obavljaju膰i testiranja i razgovore primijetih kako su lijepo uvijek tople u ove hladne zimske dane.
Sad kre膰e osvrt ove knjige.
Gdjegdje podosta nejasna jezika, uglavnom se radi o visokostru膷nom znanstvenom jeziku koji posjeduje osebujne i zaku膷aste termine koji 膷esto zbunjuju. Razina hermeti膷nosti nije na razini kasnijih poststrukturalista, no na vi拧oj je visini u odnosu na formalista Tinjanova.
Bacit 膰u neke zanimljive citate u vezi sadr啪aja, odnosno teorije:
"U odre膽enom smislu (shva膰aju膰i da je prije rije膷 o metafori nego o to膷noj odredbi) stih se mo啪e izjedna膷iti s lingvisti膷kim pojomom rije膷i. Rije膷i u stihu gube samostalnost- one ulaze u sastav slo啪ene semanti膷ke cjeline kao $ korijenski elementi $ (smisaona dominanta stiha) ili kao elementi nijansiranja koji se metafori膷ki mogu usporediti sa sufiksima, prefiksima i infiksima."
"... bitna razlika izme膽u stiha i rije膷i sastoji se u tome 拧to rije膷 mo啪e postojati odvojeno, izvan re膷enice. Stih u suvremenoj pjesni膷koj svijesti ne postoji izvan suodnosa s drugim stihovima. Tamo gdje imamo posla s monostihom on postoji u odnosu na nulti 膷lan dvostiha, to jest percipirao se kao svjesno nezavr拧en ili prekinut."
Ovdje se ogledava sveprisutna "dijalektika poezije" (moj termin, ja ga skovah) u smislu tome da se skup stihova odmah djialektizira s monostihom kao nultim 膷lanom dvostiha, "dijalektiku poezije" sam uo膷io i kod Tinjanova, to je ta pozitivna strana marksizma koja je utjecala i na teoriju umjetnosti.
Izravna spona Lotmana s Tinjanovom i ekipom iz dvadesetih jest sljede膰i citat:
"Tekst funkcionira u odnosu na odre膽eni sustav zabrana koji mu prethode i koje se nalaze izvan njega. Te zabrane, me膽utim, nemaju istu snagu. Neke od njih imaju za dani sustav apsolutni karkater i ne mogu biti prevladane. Samim tim ukida se mogu膰nost postizanja semanti膷kog u膷inka njihovim prevladavanjem. (Naru拧avanje tih zabrana ne stvara nova zna膷enja nego uzrokuje raspadanje umjetnosti). Ulogu takvih apsolutnih zabrana mo啪e na odre膽enim etapama imati zahtjev za nemije拧anjem 啪anrova, to mogu biti ograni膷enja u uporabi odre膽enog leksika, zabrane naru拧avanja gramati膷kih normi jezika i tome sli膷no.
Na drugom 膰e polu biti fakultativna ograni膷enja, njihova su naru拧avanja toliko uobi膷ajena da ne mogu stvoriti nikakav aktivan sadr啪ajni u膷inak."
艩to bi to bio sustav zabrana? 膶e拧kate se po va拧im glavicama. To je normativnost, propisanost u sklopu stvaranja knji啪evnosti, i op膰enito umjetnosti, u srednjovjekovnoj umjetnosti niste mogli svoju kreativnost staviti iznad moralno-didakti膷ke i kolektivisti膷ke komponente svakog djela. Nije u biti ni postojao autor kao pojedinac sve do romantizma. Sustav zabrana je u biti automatizacija nekog umjetni膷kog djela, naru拧avanje i nadila啪enja sustava zabrana je aktualizacija umjetni膷kog djela. To je efekt o膷u膽enja o kojem stalno brujim. 沤iva metafora naspram okamenjene metafore, fantazofija naspram mediokritetstva. Moji osvrti naspram agitpropa Re啪imskog lista i ostale kognitivno-estetske kopiladi EPH holdinga.
Dakle, dijalektika umjetnosti stalno aktualizira automatizirano te automatizira aktualizirano, to je taj dijalekti膷ki ritam. Sovjetski Savez je ostavio u svom naslje膽u najkvalitetniji kriti膷ki pogled na umjetnost u cijeloj povijesti. Mnogi danas seru protiv Sovjetskog Saveza, sada se moja crvena mladost opet budi u meni, u mnogim pogledima Peovi膰 je u pravu kada ovaj na拧 provincijalni polukolonijalni pseudokapitalizam uspore膽uje sa socijalizmom stvaraju膰i metaforu socijalizma kao svemirskog broda.
Danas imamo degeneru拧u Marinu Abramovi膰 i cijelu plejadu performera mediokriteta, a prije smo imali spomenike Vojina Baki膰a i sovjetske formaliste i strukturaliste.
Nikada ne smijemo zaboraviti da je crvena petokraka ubila 拧takora Dra啪u, vojvodu sada拧njeg 啪ohara Vu膷i膰a i svih Srba-啪ohara koji podupiru Vu膷i膰a. Prava petokraka nije bila ona u Vukovaru, jer to je bila maska pi膷kastih 膷etnika-啪ohara, prava petokraka je ubila monarhista Dra啪u i Talijana Paveli膰a.
Prava petokraka YPG-a i PKK-a danas ubija mud啪ahedine-啪ohare po Siriji.
U vezi dijalektike umjetnosti Lotman baca i "energiju teksta":
"... sustav koji je svojevremeno zvu膷ao novatorski sada zvu膷i epigonski (naj膷e拧膰e kao epigonstvo u odnosu na sebe sama). U 膷emu je stvar? Sustav je pobijedio. Ono 拧to se 膷inilo neobi膷nim postalo je obi膷no, $ protusustav se prestao suprostavljati $".
Ovo Lotman opisuje automatizaciju aktualizacije.
艩to je ve膰a aktualizacije ve膰a je energija teksta. Majakovski i Poga膷ar su najbolji primjeri 拧to je to energija teksta.
Lotman je temporocentristi膷ki svjestan kada ka啪e da zabrana/sustav ovisi o kulturi, odnosu o nekom periodu u povijesti umjetnosti.
Lotman za kraj cjelokupnu umjetnost dijeli na estetiku istovjetnosti te estetiku suprostavljana.
Estetika istovjetnosti je oprimjerena srednjovjekovnom umjetno拧膰u, folklornom knji啪evno拧膰u, commediom dell arte te klasicizmom. Te primjere baca Lotman.
Locus communi je paradigmatski primjer estetike istovjetnosti (po膷etak bajki, epska ponavljanja...).
No, i tu je prisutna aktualizacija. Primjerice commedia dell arte uz automatizaciju i normativnost donosi i neslu膰enu improvizaciju. Cjelokupna srednjovjekovna dramska knji啪evnost je puna improvizacija koje su elementi aktualizacije.
Estetika suprostavljanja je no拧ena aktualizacijom. Lotman baca realizam kao primjer, ne bih ba拧 rekao, ali ok. Dakako, aktualizacija se automatizira i samo dijalektika ostaje...
Za kraj jedna podr拧ka i poruka. Kada bi bar hrvatska ljevica spoznala da je jedini suvremeni fa拧izam ovih prostora onaj srpski mo啪da bi bila zdrava poput kurdske ljevice, a bila bi zdrava jer bi se borila za hrvatski nacionalizam, jer Kurdi dobro znaju da Turcima nije mjesto u Kurdistanu.
Srpska pravoslavna crkva van iz Hrvatske, crnkinje unutra!
Budimo poput Kurda i Radni膷ke partije Kurdistana!
Ako 膰e me netko prijaviti za govor mr啪nje dokazat 膰e svoju liberalnu otvorenost za druk膷ija mi拧ljenja, i 啪alosna je hrvatska policija koja ne reagira na 膷etnike koji slobodno u 2019. 拧etaju Hrvatskom nego bi mene kaznila.
Zagreb, 2001.
Prevela Sanja Ver拧i膰
Pogovor: "Lotmanova strukturalna poetika" napisana od bogolike starine Milivoja Solara
Prije svega bacam poveznicu mojeg cjelovitog osvrta na prvu knjigu Tomine Sume; . Kako mi je 欧宝娱乐 odbio objaviti cjelokupni osvrt, jer je po kriterijima ove mre啪e predug, Njegova Svetost je odlu膷ila objaviti moj osvrt na svojoj stranici, Ma膷 i pero. Njegova Svetost vjerojatno ne 啪eli da ja ikada na膽em posao u 拧koli jer je za svog avatara stavila sliku nekog nacista na kraju svojih tekstova, zna膷i kada netko do膽e do stranice Njegove Svetosti vidi moje osvrte uz tekstove Njegove Svetosti sa slikom nekog nacista. Ali, 拧to je tu je, bolje biti gladan pa imati vlastite cjelovito objavljene tekstove "Sume protiv pogana" nego se ugnijezditi u nekoj 拧koli. Por cierto obilaze膰i na拧e 拧kole obavljaju膰i testiranja i razgovore primijetih kako su lijepo uvijek tople u ove hladne zimske dane.
Sad kre膰e osvrt ove knjige.
Gdjegdje podosta nejasna jezika, uglavnom se radi o visokostru膷nom znanstvenom jeziku koji posjeduje osebujne i zaku膷aste termine koji 膷esto zbunjuju. Razina hermeti膷nosti nije na razini kasnijih poststrukturalista, no na vi拧oj je visini u odnosu na formalista Tinjanova.
Bacit 膰u neke zanimljive citate u vezi sadr啪aja, odnosno teorije:
"U odre膽enom smislu (shva膰aju膰i da je prije rije膷 o metafori nego o to膷noj odredbi) stih se mo啪e izjedna膷iti s lingvisti膷kim pojomom rije膷i. Rije膷i u stihu gube samostalnost- one ulaze u sastav slo啪ene semanti膷ke cjeline kao $ korijenski elementi $ (smisaona dominanta stiha) ili kao elementi nijansiranja koji se metafori膷ki mogu usporediti sa sufiksima, prefiksima i infiksima."
"... bitna razlika izme膽u stiha i rije膷i sastoji se u tome 拧to rije膷 mo啪e postojati odvojeno, izvan re膷enice. Stih u suvremenoj pjesni膷koj svijesti ne postoji izvan suodnosa s drugim stihovima. Tamo gdje imamo posla s monostihom on postoji u odnosu na nulti 膷lan dvostiha, to jest percipirao se kao svjesno nezavr拧en ili prekinut."
Ovdje se ogledava sveprisutna "dijalektika poezije" (moj termin, ja ga skovah) u smislu tome da se skup stihova odmah djialektizira s monostihom kao nultim 膷lanom dvostiha, "dijalektiku poezije" sam uo膷io i kod Tinjanova, to je ta pozitivna strana marksizma koja je utjecala i na teoriju umjetnosti.
Izravna spona Lotmana s Tinjanovom i ekipom iz dvadesetih jest sljede膰i citat:
"Tekst funkcionira u odnosu na odre膽eni sustav zabrana koji mu prethode i koje se nalaze izvan njega. Te zabrane, me膽utim, nemaju istu snagu. Neke od njih imaju za dani sustav apsolutni karkater i ne mogu biti prevladane. Samim tim ukida se mogu膰nost postizanja semanti膷kog u膷inka njihovim prevladavanjem. (Naru拧avanje tih zabrana ne stvara nova zna膷enja nego uzrokuje raspadanje umjetnosti). Ulogu takvih apsolutnih zabrana mo啪e na odre膽enim etapama imati zahtjev za nemije拧anjem 啪anrova, to mogu biti ograni膷enja u uporabi odre膽enog leksika, zabrane naru拧avanja gramati膷kih normi jezika i tome sli膷no.
Na drugom 膰e polu biti fakultativna ograni膷enja, njihova su naru拧avanja toliko uobi膷ajena da ne mogu stvoriti nikakav aktivan sadr啪ajni u膷inak."
艩to bi to bio sustav zabrana? 膶e拧kate se po va拧im glavicama. To je normativnost, propisanost u sklopu stvaranja knji啪evnosti, i op膰enito umjetnosti, u srednjovjekovnoj umjetnosti niste mogli svoju kreativnost staviti iznad moralno-didakti膷ke i kolektivisti膷ke komponente svakog djela. Nije u biti ni postojao autor kao pojedinac sve do romantizma. Sustav zabrana je u biti automatizacija nekog umjetni膷kog djela, naru拧avanje i nadila啪enja sustava zabrana je aktualizacija umjetni膷kog djela. To je efekt o膷u膽enja o kojem stalno brujim. 沤iva metafora naspram okamenjene metafore, fantazofija naspram mediokritetstva. Moji osvrti naspram agitpropa Re啪imskog lista i ostale kognitivno-estetske kopiladi EPH holdinga.
Dakle, dijalektika umjetnosti stalno aktualizira automatizirano te automatizira aktualizirano, to je taj dijalekti膷ki ritam. Sovjetski Savez je ostavio u svom naslje膽u najkvalitetniji kriti膷ki pogled na umjetnost u cijeloj povijesti. Mnogi danas seru protiv Sovjetskog Saveza, sada se moja crvena mladost opet budi u meni, u mnogim pogledima Peovi膰 je u pravu kada ovaj na拧 provincijalni polukolonijalni pseudokapitalizam uspore膽uje sa socijalizmom stvaraju膰i metaforu socijalizma kao svemirskog broda.
Danas imamo degeneru拧u Marinu Abramovi膰 i cijelu plejadu performera mediokriteta, a prije smo imali spomenike Vojina Baki膰a i sovjetske formaliste i strukturaliste.
Nikada ne smijemo zaboraviti da je crvena petokraka ubila 拧takora Dra啪u, vojvodu sada拧njeg 啪ohara Vu膷i膰a i svih Srba-啪ohara koji podupiru Vu膷i膰a. Prava petokraka nije bila ona u Vukovaru, jer to je bila maska pi膷kastih 膷etnika-啪ohara, prava petokraka je ubila monarhista Dra啪u i Talijana Paveli膰a.
Prava petokraka YPG-a i PKK-a danas ubija mud啪ahedine-啪ohare po Siriji.
U vezi dijalektike umjetnosti Lotman baca i "energiju teksta":
"... sustav koji je svojevremeno zvu膷ao novatorski sada zvu膷i epigonski (naj膷e拧膰e kao epigonstvo u odnosu na sebe sama). U 膷emu je stvar? Sustav je pobijedio. Ono 拧to se 膷inilo neobi膷nim postalo je obi膷no, $ protusustav se prestao suprostavljati $".
Ovo Lotman opisuje automatizaciju aktualizacije.
艩to je ve膰a aktualizacije ve膰a je energija teksta. Majakovski i Poga膷ar su najbolji primjeri 拧to je to energija teksta.
Lotman je temporocentristi膷ki svjestan kada ka啪e da zabrana/sustav ovisi o kulturi, odnosu o nekom periodu u povijesti umjetnosti.
Lotman za kraj cjelokupnu umjetnost dijeli na estetiku istovjetnosti te estetiku suprostavljana.
Estetika istovjetnosti je oprimjerena srednjovjekovnom umjetno拧膰u, folklornom knji啪evno拧膰u, commediom dell arte te klasicizmom. Te primjere baca Lotman.
Locus communi je paradigmatski primjer estetike istovjetnosti (po膷etak bajki, epska ponavljanja...).
No, i tu je prisutna aktualizacija. Primjerice commedia dell arte uz automatizaciju i normativnost donosi i neslu膰enu improvizaciju. Cjelokupna srednjovjekovna dramska knji啪evnost je puna improvizacija koje su elementi aktualizacije.
Estetika suprostavljanja je no拧ena aktualizacijom. Lotman baca realizam kao primjer, ne bih ba拧 rekao, ali ok. Dakako, aktualizacija se automatizira i samo dijalektika ostaje...
Za kraj jedna podr拧ka i poruka. Kada bi bar hrvatska ljevica spoznala da je jedini suvremeni fa拧izam ovih prostora onaj srpski mo啪da bi bila zdrava poput kurdske ljevice, a bila bi zdrava jer bi se borila za hrvatski nacionalizam, jer Kurdi dobro znaju da Turcima nije mjesto u Kurdistanu.
Srpska pravoslavna crkva van iz Hrvatske, crnkinje unutra!
Budimo poput Kurda i Radni膷ke partije Kurdistana!
Ako 膰e me netko prijaviti za govor mr啪nje dokazat 膰e svoju liberalnu otvorenost za druk膷ija mi拧ljenja, i 啪alosna je hrvatska policija koja ne reagira na 膷etnike koji slobodno u 2019. 拧etaju Hrvatskom nego bi mene kaznila.
December 31, 2021
Plot as actors crossing semiotic boundaries and so much more.
April 28, 2025
The book has been on my reading list for some time due to semi-professional reasons (it inspired the late Egyptian scholar Na峁 岣つ乵id Ab奴 Zayd, who infamously was divorced from his wife due to his unorthodox views on the Qur示膩n considered as apostasy).
But the book is in itself a challenging and rewarding read in which Lotman sets out to clarify what makes a text artistic. In the discussion on the origins of artistic/ literary language as opposed to natural language Lotman argues that lyrics is the original form, not artificial prose. As the main characteristic of poetic language he points out that formal element like verse, meter, assonances and the like establish a synonymic or antonymic relation between words does not exists in natural language. Artificial prose as opposed to that gains its artificial character by imitating natural language without being language and by differing from lyrics as well.
Lotman elaborates his thesis on the basis of Russian poetry (Pushkin in particular). In accordance with the author the German translators/ editors have replaced a handful of examples with German poems. I do not know Russian, nonetheless I was amazed by Lotman鈥檚 ability to analyze the semantic function of the chosen form in the many examples he discusses. And I think that will read poetry with a keener eye in the future.
In section 8 Lotman discusses narrative and dramatic literature as well, and even film. In this context he emphasizes that spatial relations are established which add to the chosen words a semantic aspect they do not have in natural language (or which the filmed objects do not have as such).
in section 9 he returns to a discussion which he already touched upon in the beginning. The variables between determining the author intention concerning the artistic character of a text and the actual reception: Artistic/ artistic, non-artistic/ artistic, artistic/ non-artistic, non-artistic/ non-artistic. He actually only discusses the first to relations with regard to social change, because in the course of time the aesthetic understanding changes as a consequence of intellectual change, and texts which even were not intended to be artistic can in later periods be read under this angle, as in the case of medieval literature which was written for religious and didactic purposes.* He points out the differences between literature that basically adapts to the expectations of readers and such which creates its own system to which the readers are supposed to adapt.
Finally he argues that literary analysis is a hard science that analyses the information content of utterances.
What astonishes me how far away the work of Lotman and other Soviet formalists with the emphasis on the text as system is from the Marxist superstructure-reflects-socioeconomic basis understanding of culture. Their approach was apparently tolerated, but it seems to me as if it was for the relevant theoreticians as well a way to keep aloof from dogmatic thought as much as possible (see also Lotman鈥檚 praise for art as a defining aspect of humanity, not a derivative, on the first pages). Perhaps someone who reads this knows good literature on the historical background.**
* This aspect was relevant for Ab奴 Zayd who argued that the Qur示膩n should at present not under the premises of the time of its revelation but according to the contemporary intellectual horizon.
** At least in the beginning the only official task of Lotman a Tartu University was to teach Estonians Russian, not scholarly work.
_____________________________________
P.S.: I someone who reads this is a librarian, would you be so kind to add the page count (470)? I tried to get this done via the Librarians鈥� Group to no avail.
Thank you
But the book is in itself a challenging and rewarding read in which Lotman sets out to clarify what makes a text artistic. In the discussion on the origins of artistic/ literary language as opposed to natural language Lotman argues that lyrics is the original form, not artificial prose. As the main characteristic of poetic language he points out that formal element like verse, meter, assonances and the like establish a synonymic or antonymic relation between words does not exists in natural language. Artificial prose as opposed to that gains its artificial character by imitating natural language without being language and by differing from lyrics as well.
Lotman elaborates his thesis on the basis of Russian poetry (Pushkin in particular). In accordance with the author the German translators/ editors have replaced a handful of examples with German poems. I do not know Russian, nonetheless I was amazed by Lotman鈥檚 ability to analyze the semantic function of the chosen form in the many examples he discusses. And I think that will read poetry with a keener eye in the future.
In section 8 Lotman discusses narrative and dramatic literature as well, and even film. In this context he emphasizes that spatial relations are established which add to the chosen words a semantic aspect they do not have in natural language (or which the filmed objects do not have as such).
in section 9 he returns to a discussion which he already touched upon in the beginning. The variables between determining the author intention concerning the artistic character of a text and the actual reception: Artistic/ artistic, non-artistic/ artistic, artistic/ non-artistic, non-artistic/ non-artistic. He actually only discusses the first to relations with regard to social change, because in the course of time the aesthetic understanding changes as a consequence of intellectual change, and texts which even were not intended to be artistic can in later periods be read under this angle, as in the case of medieval literature which was written for religious and didactic purposes.* He points out the differences between literature that basically adapts to the expectations of readers and such which creates its own system to which the readers are supposed to adapt.
Finally he argues that literary analysis is a hard science that analyses the information content of utterances.
What astonishes me how far away the work of Lotman and other Soviet formalists with the emphasis on the text as system is from the Marxist superstructure-reflects-socioeconomic basis understanding of culture. Their approach was apparently tolerated, but it seems to me as if it was for the relevant theoreticians as well a way to keep aloof from dogmatic thought as much as possible (see also Lotman鈥檚 praise for art as a defining aspect of humanity, not a derivative, on the first pages). Perhaps someone who reads this knows good literature on the historical background.**
* This aspect was relevant for Ab奴 Zayd who argued that the Qur示膩n should at present not under the premises of the time of its revelation but according to the contemporary intellectual horizon.
** At least in the beginning the only official task of Lotman a Tartu University was to teach Estonians Russian, not scholarly work.
_____________________________________
P.S.: I someone who reads this is a librarian, would you be so kind to add the page count (470)? I tried to get this done via the Librarians鈥� Group to no avail.
Thank you
February 15, 2013
Das erste Kapitel ist leider nicht wirklich ergiebig f眉r die Praxis, das zweite soll laut Professor besser werden.
Die Textbeispiele stammen meist aus dem Russischen und sind daher - besonders wenn es um Laute oder 盲hnliches geht f眉r den nicht-russisch-sprachigen Leser - trotz 脺bersetzungen etwas umst盲ndlich. Trotzdem sind die Analyse-Vorg盲nge durch die Beispiele um einiges klarer.
Die Textbeispiele stammen meist aus dem Russischen und sind daher - besonders wenn es um Laute oder 盲hnliches geht f眉r den nicht-russisch-sprachigen Leser - trotz 脺bersetzungen etwas umst盲ndlich. Trotzdem sind die Analyse-Vorg盲nge durch die Beispiele um einiges klarer.
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
Can't find what you're looking for?
Get help and learn more about the design.