Vladimir Pi拧talo is a Serbian American writer, most notably winning the NIN Award for best novel of the year in 2008, for Tesla, Portrait among Masks.
He graduated from the University of Belgrade's Faculty of Law, emigrated to the United States in 1993 and earned his doctorate at the University of New Hampshire under the theme of the manifold identity of Serbian immigrants. He was a faculty member at Becker College in Worcester, Massachusetts, where he taught World and American history.
In 2021, he became the director of the National Library of Serbia.
O Beogradu se verovatno nikada ne膰e mo膰i govoriti bez bola, bez re膷i o patnji koja njega pro啪ima. Ali to ne zna膷i da su patnja i bol jedino 拧to u njemu postoje, ili 膷ak, ono 拧to ga defini拧u, 拧to mu 膷ine su拧tinsko jezgro. Beograd, ako ve膰 i nije grad svetlosti, jeste svetla ta膷ka u 啪ivotima svih onih koji su u njemu barem jednom, nekada 啪iveli. Milenijum u Beogradu govori o svemu tome, i o mnogo 膷emu vi拧e.
Fragments of lives in Belgrade before and during the 1990s, with Belgrade and its tragic and magnificent transfigurations as the real main character: very much in a mid-century central european style in my opinion, and a very easy novel to read.
serbian murakami fr okay so i really like the writing but the sexism is just...i will close my eyes and pretend it doesnt exist just bcs i like the story. ZORA THOOO I LOVE HER thats all bye
This entire review has been hidden because of spoilers.
Knjiga je o devedesetim godinama pro拧log veka u Beogradu. Najgorim godinama na拧ih 啪ivota. U tu kaljugu smo upali tada, i do dana dana拧njeg nismo uspeli da se izvu膷emo. Pisac ove knjige je formalno uspeo, po拧to 啪ivi i radi u USA ali 膷vrsto verujem da je su拧tinski i dalje u toj kaljuzi. Verujem i da i dalje sanja grad o kome je knjigu napisao kako se iznova i iznova osniva. Upravo je u toku jo拧 jedno, novo osnivanje ovoga grada od strane generacije koja ne pamti skorelo blato kojim smo okovani mi njihovi prethodnici. Generacije koja je ro膽ena posle tih kataklizmi devedesetih. Neoptere膰ena. "Bezbri啪na, laka i ne啪na", 拧to re膷e pesnik nekim drugim povodom. Mo啪da 膰e ta generacija, "sa o膷ima izvan svakog zla", 拧to re膷e jedan drugi pesnik, postaviti ovaj grad na 膷vrste temelje i napraviti nesru拧ive zidove i neprobojne krovove za ve膷nost. Ovaj mu膷eni grad je to zaslu啪io. Zaslu啪io je da na膽e spokoj posle svega 拧to ga je kroz dugu istoriju snalazilo. Istorija nas ipak u膷i da se to ne膰e dogoditi. Da 膰e opet neko negde sanjati san o gradu koji se iznova ru拧i i iznova osniva. Do kraja vremena. Mo啪da i posle. (pisano u decembru 2024, tokom studentskih blokada fakulteta)
"Ja sam napustio Beograd zbog jednog zla. Tebe je u slede膰oj generaciji oteralo drugo zlo.Da 啪ivimo u normalnom svetu , ja i ti bismo bili prijatelji u Beogradu."
Pi拧talo je kroz likove svojih najboljih prijatelja , njih petoro, opisao grad, opisao nesre膰nih deset godina prije dolaska novog milenijuma i medjuljudske odnose uzrokovane ovim periodom. Mogao je da to bude bilo koji grad sa ovih na拧ih balkanskih prostora. To je uradio na njemu svojstven , euriditski na膷in, da se roman 膷ita u dahu. Mislila sam da ne mogu vi拧e 膷itati romane na ovu temu,ali Milenijum u Beogradu je neo膷ekivano zaslu偶io moju preporuku.
I tried. But I couldn't get over the pretentious style trying too hard to imitate classic masterpiece, nor over the misogyny. The book has its moments, especially when taking more of a realist approach and describing Belgrade during and after the war, but it seems like the writer was trying to use too many voicea and styles that he ended up being lost. Sounds like a good editor was much needed here. Too bad.
Pi拧talo me zaista odu拧evio. Nisam dobio ono 拧to sam o膷ekivao po naslovu, koricama i vokaciji pisca, dobio sam ne拧to sasvim suprotno. Pla拧io sam se da 膰u 膷itati neku preterano patriotsku knjigu, koja govori o nekoj verziji istorije Beograda samog, me膽utim nai拧ao sam na duboko li膷nu istoriju grada kojeg 膷ini kombinacija ljudi, mesta i uspomena. Veoma lepo i dirljivo. Zanimljiva je kombinatorika zbog koje se de拧ava i oblikuje sve kako jeste.
Pro膷itala u dahu, li膷na i poeti膷na pri膷a o Beogradu kroz 啪ivote i sudbine jedne grupe prijatelja. Malo previ拧e poeti膷na za moj ukus, ali mi je pomogla da malo bolje razumijem 拧ta se de拧avalo u mu膷nim devedestim.
Ja volim na膷in na koji gospodin Pi拧talo pi拧e, volim formu njegovih dela. Me膽utim, me拧avina vulgarnosti i poeti膷nosti, koja je na granici sa pateti膷no拧膰u, nije mi prijala. Volela bih da je bilo vi拧e radnje, a manje refleksije, i da je kraj romana rekao ne拧to vi拧e o junacima.