Miljenko Jergovi膰 is a Bosnian prose writer. Jergovi膰 currently lives and works in Zagreb, Croatia.
Jergovi膰 has established himself as a writer in both Bosnia and Herzegovina and Croatia, and his stories and novels have been translated into more than 20 languages. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include his debut Opservatorija Var拧ava (Warsaw Observatory, 1988); Hauzmajstor 艩ulc (Schultz the Repairman, 2000), both collections of poetry; a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994); the novels Mama Leone and Dvori od oraha ("The Mansion in Walnut," 2003; and the drama Ka啪e拧, an膽eo (You Say It's an Angel, 2000). Jergovi膰 is also a journalist and has published a collection of his articles in the acclaimed Historijska 膷itanka (A Reader in History, 1996).
His most recent work, Rabija i sedam meleka (Rabija and the Seven Angels), became a bestseller in Bosnia and Herezgovina only few days after it was published.
Kupuj膮c Wilimowskiego, kierowa艂am si臋 tylko pochodzeniem autora, nie zdaj膮c sobie sprawy o wyj膮tkowo艣ci tej ksi膮偶ki. Polskie wydanie jest bowiem pierwsz膮 publikacj膮 tego opowiadania. Do czasu przek艂adu przez Magdalen臋 Petry艅sk膮, powie艣膰 ta le偶a艂a w szufladzie pisarza. Ksi膮偶ka ta jest szczeg贸lna ze wzgl臋du na postaci w niej wyst臋puj膮ce. Ot贸偶 emerytowany profesor Uniwersytetu Jagiello艅skiego przybywa na Ba艂kany. W d艂ug膮 podr贸偶 poci膮giem zabra艂 chorego na gru藕lic臋 ko艣ci synka, opiekunk臋, nauczyciela i mn贸stwo baga偶y. Celem jest mieszcz膮cy si臋 w g贸rach Dalmacji hotel, prowadzony przez Niemk臋 i Chorwata. To miejsce ma mie膰 wyj膮tkowo klimat, dzia艂aj膮cy pozytywnie na gru藕lik贸w, przynajmniej takie informacje us艂ysza艂 od cz艂owieka, kt贸remu pomaga艂, gdy by艂 biednym studentem w Krakowie. Profesor Mieroszewski ma jednak konkretne wyobra偶enie swojego pobytu w Niemieckim Domu, jak hotel nazywany jest przez mieszka艅c贸w okolicznych wiosek. Chce tam wys艂ucha膰 z synem relacji z meczu Polska-Brazylia, kt贸ry rozpocznie Mundial w 1938 roku. To spotkanie ma by膰 legendarne, Polska ma zwyci臋偶y膰, a jego gwiazd膮 b臋dzie 艣l膮ski pi艂karz Wilimowski.
Profesor jednak nie spodziewa si臋, 偶e jego syn b臋dzie dla wioski odmie艅cem, wcieleniem diab艂a, budz膮cym l臋k potworem. Nie spodziewa si臋, jak pi臋kna b臋dzie w艂a艣cicielka hotelu. Nie spodziewa si臋 jak zmienna pogoda. A przede wszystkim nie spodziewa si臋, jak trudno b臋dzie Polsce pokona膰 Brazyli臋.
Doboko se zamisliv拧i koja bi bila poanta ove pri膷a, shvatila sam da je to - sje膰anje. "U pri膷i 膰e na kraju biti najtrajnija istina o ovomu doga膽aju, koja se preko jedne jedine rije膷i pamti i prenosti sedamdesetak godina kasnije, kada je zaboravljeno sve 拧to se zaista dogodilo, i kada vi拧e nitko u selu ne pamti neobi膷nu kolonu koja je po拧la prema 艩vapskoj ku膰i, u rano jutro 4. lipnja 1938." Neobi膷an dolazak nekoliko Poljaka, me膽u kojima je i vidljivo bolestan dje膷ak, unosi nemir i nepovjerenje u malo selo blizu Crikvenice u predratno vrijeme. Njihov dolazak, boravak u hotelu i nagli odlazak ispri膷ani su u maniri prepri膷avanja seoske povijesti, povijesti jedne poljske obitelji, kao i povijesti vremena. 膶itava pri膷a je jedinstveno poglavlje, nigdje nema prekida, iako pri膷a ska膷e s 啪ivota jednog, na doga膽aj drugi, na 啪ivot tre膰i... Samo majstor mo啪e tako be拧umno prlaziti s lika na lik u ovom te膷nom i neprekinutom tekstu.
"To je va啪no, rekao je, jako, jako va啪no da nekome na vrijeme povjeri拧 gdje si 啪ivio, o 膷emu si razmi拧ljao, 拧to ti se u 啪ivotu doga膽alo, koga si izgubio, koga upoznao. Ne uspije拧 li u tome, sve 膰e biti uzalud. 膶ovjek zaboravlja, a na kraju i umire. Tako neispri膷an."
Przy okazji Euro my艣la艂em o ksi膮偶ce, kt贸ra w intryguj膮cy spos贸b przestawia艂aby pi艂k臋 no偶n膮 jako swego rodzaju metafor臋 偶ycia, odskoczni臋 od rzeczywisto艣ci, w kt贸rej zwinnie przeplata艂yby si臋 losy wydarze艅 na murawie z fabu艂膮 spoza stadionu. Przez chwil臋 nawet kr膮偶y艂a mi po g艂owie my艣l, 偶eby chwyci膰 za pi贸ro i napisa膰 szkic powie艣ci o fenomenie pi艂ki w Polsce, niewyt艂umaczalnym poczuciu jedno艣ci, kiedy graj膮 bia艂o-czerwoni, momentach gdy zacieraj膮 si臋 r贸偶nice mi臋dzy typowym Januszem, a elegancikiem z korpo, gdy o ka偶dym z nich mo偶na powiedzie膰, 偶e nale偶y do grupy "12 zawodnik". Jednocze艣nie za banaln膮 konwencj膮 chowa艂yby si臋 powa偶ne tematy, rozterki 偶yciowe bohater贸w, a mo偶e nawet wielka mi艂o艣膰... I tak id膮c, i my艣l膮c o tej mi艂o艣ci, przypomnia艂em sobie, 偶e nie mam co czyta膰 w tramwaju, szybkie wej艣cie do ksi臋garni, dos艂ownie dwie minuty przed zamkni臋ciem. Wyszed艂em z "Wilimowskim" i tym samym moje marzenia leg艂y w gruzach. Jergovic ju偶 to zrobi艂... Napisa艂 j膮. W tej sytuacji musia艂em przemalowa膰 slogan "kup na prezent to, co sam by艣 chcia艂 dosta膰" na "kup sobie tak膮 ksi膮偶k臋, kt贸r膮 sam by艣 chcia艂 napisa膰". Kapitalna ksi膮偶ka!
Dziwna ksi膮偶ka. I jednocze艣nie 艣wietna ksi膮偶ka. Ca艂y czas si臋 zastanawiam o czym ona tak naprawd臋 jest... Bo na pewno nie o tym s艂ynnym meczu, na pewno nie o Wilimowskim ... Chyba ... o co z ka偶d膮 chwil膮 autora bardziej podejrzewam ... zbiorowym "Wilimowskim" jeste艣my wszyscy "my", urodzeni mi臋dzy Bugiem i Odr膮... I po cz臋艣ci wszystkimi bohaterami tej opowie艣ci, kt贸rzy wybieraj膮 si臋 z Krakowa w t臋 tajemnicz膮 podr贸偶 nad Adriatyk. Naprawd臋 niezwyk艂a ksi膮偶ka....
Fraktura Zapre拧i膰, 2016. Prije svega bih pohvalio naslovnicu izdanja. Jedna od boljih naslovnica koje ikada vidjeh u 啪ivotu. Ulovila je vibru Milivoja Uzelca, tu oldskul dizajnoliku razra膽enost. Kul je u vezi naslovnice 拧to je referenca na klju膷an moment u romanu, u tom smislu podsje膰a na naslovnice Ludens stripova. Ve膰ina naslovnica su u biti svojevrsni odraz konceptualnih metafora samog djela, apstraktnom poveznicom s radnjom odre膽enog djela, no ova naslovnica je na izravan i konkretan na膷in povezana sa samim romanom. Jezi膷no govore膰i roman je izuzetno kvalitetno istkan. Jezi膷na aktualizacija se ponajprije vr拧i arhaizmima te metaforama. Zanimljivo je kako arhaizmi stvaraju efekt o膷u膽enja i aktualiziraju sam jezik time. Osje膰a se ta jergovi膰evska toplina u mrmoru rije膷i, laganom ritmu pripovijedanja, mo啪e se re膰i da je tekst svjetlostan na na膷in 拧to ima odre膽ene o拧tre kognitivne kadrove, uvide, u samu bit stvarnosti i 啪ivota. Sadr啪aj prati invalidnog dje膷aka na njegovom ljetovanju u Mirilima Frankopanskim nedaleko Crikvenice. Radnja se zbiva u osvit Hrvatima tako voljenog i nikad pre啪aljenog Drugog svjetskog rata. Kolika bi se lova zgrnula da se vremeplovom po拧alje sve one koje 啪ele u 1938. Da se napravi simulakrum Neretve, Sutjeske, Bleiburga i Jasenovca. Redovi ve膰i nego ispred biroa. Pitanje je tko bi bio protagonist ovog romana? Nogometa拧 Wilimowski to nije u pogledu sudjelovanja u samoj radnji, poziciju protagona拧tva bi dr啪ali oboljeli dje膷ak i njegov otac, s time da bi prevaga bila na o膷evoj strani. Dje膷ak podsje膰a na protagonista "Limenog bubnja". U vezi jergovi膰evske topline mo啪e se jo拧 re膰i da ona nije pateti膷na niti naivna. Ona odra啪ava istinsku bol dvadesetog stolje膰a, sve tragedije Drugog svjetskog rata. Trojka jer mi jezik ipak nije bio vrhunski, a i sama radnja mi se 膷ini nekako prekratka, kao da je samo bljesak oluje. U biti jasno je da je Jergovi膰 啪elio namjerno prikazati bljesak oluje Drugog svjetskog rata, no ja sam se uljuljkao u roman i 啪elio sam da je roman dulji. 隆Hasta luego!
Pro膷ita tako 膷ovjek, kao 拧to to 膷ovjek mo啪e ako ho膰e, dvjestotinjak doma膰ih romana, 拧to ba拧 i nije obi膷aj u dana拧nje doba, a da ne uzme nijednu knjigu Miljenka Jergovi膰a. A za拧to i bi, kad Miljenkovo ime dovoljno 膷uje u raznoraznim raspravama, i to onima koje se diraju politike, a 膷ega se fino 膷eljade poku拧ava kloniti koliko god je to danas nemogu膰a stvar. Da mi je znati pisati kao Jergovi膰, valjda bih tako nekako pisao svoje osvrte. A mo啪da i ne bih, tko 膰e ga znati.
No ja nisam ni blizu Jergovi膰a, 膷ije su re膷enice nevjerojatno pune boje, okusa i mirisa, i svaka za sebe predstavlja mali roman, re膷enice koje bi valjalo piti iz onih malih liker 膷a拧ica, uvaljen u neku udobnu fotelju kraj kamina. Eto ba拧 tako te膷e ovih 150 stranica, koje i same predstavljaju koncentrat u kojem se autor doti膷e svake mirodije pomalo, taman toliko da shvatimo o 膷emu pri膷a a o 膷emu bi mogao ispisati jo拧 jedno djelo. Ako ne on, onda mo啪e 膷itatelj. No, razma啪enko poput mene bi ipak volio da je bar jedna od tih bezbroj tema dovedena do kraja, a ne svaka ostavljena poput nastupa Mi拧e Kova膷a u stilu "... a sad malo vi", pa 膷ak i razmi拧ljanje o svrsishodnosti naslova. Ostaje 膷ak i razmisliti treba li vi拧e cijeniti autora koji jednostavno do拧eta do gola i postigne zgoditak, ko Wilimovski ili dribla, 啪onglira, pravi atrakciju na sredini terena ali nikako da zatrese mre啪u.
OK, priznajem, sve to doista ovisi o trenutku 膷itanja i ne sumnjam da 膰e nekome uletjeti u pravo vrijeme, vrijeme u kojem 膰e u啪ivati u toj nezavr拧enosti. Jer, ono 拧to niti u jednom trenutku nije sporno - to su Jergovi膰eve re膷enice, koje moram potra啪iti u nekom drugom njegovom djelu.
Toliko traljavosti nisam o膷ekivala od Frakturinog izdanja. Roman jedan od slabijih u autorovom opusu, ali i dalje daleko iznad prosje膷nosti. Jednostavno volim kako Jerga pri膷a pri膷u, njegove re膷enice... Traljavost ne ide na njegovu du拧u.
Emerytowany profesor wyrusza do pensjonatu w g贸rach Dalmacji ze swoim chorym synem i tam s艂uchaj膮 relacji z meczu Polska-Brazylia z 1938 roku, w kt贸rym Ernest Wilimowski strzela 4 bramki. Nie s膮dzi艂am, 偶e przeczytam ksi膮偶k臋 z takim opisem, ale nie 偶a艂uj臋, bo tak naprawd臋 chodzi o co艣 innego. Podoba艂 mi si臋 cytat, 偶e chory ch艂opiec jest "m膮dry m膮dro艣ci膮 dzieci, kt贸re d艂ugo nie po偶yj膮" i co艣 w tym jest, bo patrzy na 艣wiat zupe艂nie inaczej, ni偶 przeci臋tny o艣miolatek. Podobaj膮 mi si臋 miejscowi Chorwaci (a w艂a艣ciwie wtedy mieszka艅cy Jugos艂awii), kt贸rzy bior膮 ch艂opca z jakiego艣 potwora, a ca艂膮 ekip臋 z Polski za si艂y szata艅skie i to tylko na podstawie tego, 偶e m贸wi膮 niby j臋zykiem podobnym do nich, ale jednak innym - a to najlepszy dow贸d na to, 偶e s膮 diab艂ami. Ciekawe jest to, 偶e ca艂a opowie艣膰 wpasowuje si臋 w pewien kontekst historyczny. Pi艂karz Wilimowski by艂 postaci膮 kt贸ra po zmianach II wojny 艣wiatowej nie do ko艅ca umia艂a si臋 okre艣li膰, czy jest Polakiem, czy Niemcem i jak si臋 okazuje by艂 to dosy膰 istotny problem g贸rno艣l膮zak贸w. I cho膰 by艂o to na marginesie ca艂ej fabu艂y, to jednak interesuj膮ce.
Polski arystokrata ze swoim synkiem, chorym na gru藕lic臋 ko艣ci, przybywa do Domu Niemieckiego gdzie艣 nad chorwack膮 Rijek膮. Jest rok 1938, Europa, jeszcze otwarta i wielokulturowa, powoli si臋 zmienia. We Francji trwaj膮 pi艂karskie mistrzostwa 艣wiata, gdzie ka偶dy pi艂karz ci膮gnie za sob膮 swoj膮 biografi臋, kt贸ra za chwil臋 wypaczy si臋 i spotwornieje na wojnie. "Pi艂ka no偶na w gruncie rzeczy go nie interesowa艂a. Zastosowa艂a mu jedynie co艣 wa偶niejszego, co艣, czego nie m贸g艂 mie膰."
Volevo leggere qualcosa della Bottega Errante e dei suoi molto autori slavi. Ho cominciato da questo perch茅 l'ho trovato di seconda mano al Libraccio e perch茅 era breve.
Un professore universitario in pensione porta il figlioletto di otto anni, affetto da tubercolosi ossea, fino in Croazia per fargli respirare aria buona. In passato avevo conosciuto uno studente croata che gli aveva tessuto le lodi di questo posto e spera che possa giovare al figlio. Partono in quattro: lui, il figlio, il tutore e la governante.
Siamo nel 1938, gi脿 si cominciano a respirare i venti di guerra che un anno dopo porteranno Hitler a invadere la Polonia. Come la vita di Dawid 猫 alla fine, cos矛 l'ordine mondiale sta andando incontro alla Seconda Guerra mondiale. Il padre 猫 spaventato da quello che vede in Croazia: dalle tempeste, cui non 猫 abituato, alla padrona di casa.
Ma anche il villaggio in cui finiscono 猫 spaventato da loro, turisti che parlano una lingua strana che nessuno capisce. Per gli abitanti del piccolo paesini montano, Dawid non 猫 altro che il Diavolo venuto a portare disgrazia. Perfino il prete ha un atteggiamento un po' ambiguo nei confronti di Dawid, che fa finta di essere ritardato per tirare fuori dai gangheri il padre.
E su tutto questo, la partita che la Polonia ha giocato contro il Brasile il 5 giugno 1938 a Strasburgo, partita valida per il campionato del mondo, quello poi vinto dell'Italia. Il padre aveva costruito una radio molto potente in grado di ricevere Radio Varsavia e la radiocronaca della partita. E quelle voci e quei rumori avevano da un lato contribuito a spaventare ancora di pi霉 i poveri croati, dall'altro hanno dato il via a lunghi pensieri del padre e del figlioletto. Fino alla presa di coscienza e la fuga finale.
E su tutti svetta il personaggio di Ernest Wilimowski, ancora adesso nelle classifiche dei migliori marcatori di tutti i tempi. Nato in Alta Slesia, ovvero territorio polacco al tempo, ma da una famiglia tedesca. Lui non si 猫 mai definito polacco o tedesco ma 骋贸谤苍辞艣濒膮锄补办, dell'Alta Slesia. Una regione a parte. 脠 stato il primo calciatore a segnare quattro gol in una partita del mondiale, ma ha avuto parecchi problemi di identit脿: nato tedesco nel 1916, diventato polacco nel 1922 ma 猫 tornato tedesco con l'invasione della Polonia, altrimenti non avrebbe potuto giocare a calcio. Trasferito in Germania, non ha mai avuto il coraggio di tornare nella sua Polonia.
Per quanto sia breve, il libro non ha n茅 capitoli, n茅 paragrafi. E l'autore spesso si divertiva a cambiare il punto di vista nella sua narrazione. Inoltre ha una prosa complessa che, almeno all'inizio, mi ha obbligato a dover rileggere alcune frasi per capirne il senso.
Non so se lo consiglierei. Se da un lato mi ha fatto scoprire un personaggio della storia sportiva polacca, dall'altro ho faticato un po' con la lettura e alla fine ero un po' annoiata da tutti i patemi d'animo dei protagonisti.
Bardzo! I literacko, i fabularnie, i za wy艂owienie z mrok贸w historii postaci pi艂karza Ernesta Wilimowskiego i jemu podobnych postaci, kt贸rym wojna odebra艂a to偶samo艣膰.
"Golem je, 拧irok i uzbudljiv svijet. 沤alio je 拧to ranije to nije znao, 拧to nije bio svjestan sveg 拧arenila i 拧irine."
"Ako nije primijetio, onda se nije ni izgubio. Ne mo啪e se neprimjetno biti izgubljen, prekinu ga David."
"Pred Zagrebom vlak je usporio, dugo se i polagano kotrljao niz predgra膽a malenih ku膰a, koje su imale po jedan prozor, vrata i dimnjak, i vrt iscrtan poput kajdanke uskim i ravnim lijehama s povr膰em. Ovaj je svijet nacrtan uz pomo膰 ravnala, trokuta i 拧estara."
"Njega nogomet, zapravo, nije zanimao. Bio mu je samo zamjena za ne拧to va啪nije, za ne拧to 拧to nije mogao imati. Nogomet je bio metafora. A o metaforama se u 啪ivotu ne govori, ne rasklapa ih se i ne tuma膷i 拧to one zna膷e, jer kada bi se to 膷inilo, 啪ivot bi se pretvorio u mu膷enje i u nevolju koju ne bi mogla uljep拧ati i popraviti nijedna metafora, jer bi i ona bila rasklopljena i protuma膷ena 膷im bi se pojavila kao metafora."
"On svoju utakmicu ne igra da pobijedi. On igra da se ne zaborave on i njegovi, kada uskoro do膽e vrijeme smrti i zaborava. Kao vojnik koji svjesno odlazi u smrt, juri拧ao je, letio i bacao se prema provaliji."
"Spu拧tanje Kara膽oza u mjesto u啪asnulo je ljude. Ne zna se 拧to im je bilo gore. To 拧to ga vide, ili 拧to on vidi njih."