Hassan Blasim (born 1973) is an Iraqi-born film director and writer who lives in Finland. He writes in Arabic.He is co-editor of the Arabic literary website
Divni Blasim. Mnogo je pisaca koji poku拧avaju da uhvate trenutno vreme opisuju膰i koronu i politi膷ka de拧avanja. 膶ini mi se da nikome nije to uspelo. Dodu拧e, mo啪da i jeste, ali takve re膷i ne膰e ostati trajno kao vrednost, ve膰 postoje radi dnevnog komentarisanja na mre啪ama i nekog intervjua radi dizanja rejtinga autora i televizija. Blasim je na savr拧en na膷in, kroz sedam kratkih ispovednih pri膷a o zanimanjima kojima sa bavio u Iraku, odli膷no secirao dru拧tvo, tako lepo i iskreno, naivnim jezikom. Pronikao je i u srce i du拧u orijenta, lepo i 膷edno pi拧e i o ljubavi, a kad se pomene i desi seks, ne misli se o strasti koliko o iskrenom ljubavnom stapanju i potrazi za podr拧kom. 膶itaju膰i ovo delo, shvatio sam da Srbija ima dosta politi膷kih paralela sa Irakom, naro膷ito u novoj te啪nji lo拧eg odnosa prema 啪ivotnoj sredini i cenzure u medijima i (ponekad) na dru拧tvenim mre啪ama. Tradicionalne vrednosti su one koje Blasim preispituje i postavlja pitanja njihove svrhe i korisnosti. Na kraju, njegov junak Bulbul (slavuj, a mo啪da i alegorija na Tviter) obreo se u 艩vedskoj gde ga je na kratko stigla mala intervencija tradicionalista.
Najvi拧e volim kada Blasim pri膷a o identitetu. A ovde je u svega 100 stranica rekao mnogo vi拧e od nekih nazovi pisaca koji piskaraju knjige od nekoliko stotina stranica bez ikakve naracije i reda. Blasim je savr拧eno opisao sada拧njost. I taj opis, osta膰e trajno kao delo zbog zanimljivosti i odli膷noj zanatskoj izvezdbi pri膷e. Sve moje preporuke.
Drago mi je 拧to sam nai拧la na ovu knjigu, jo拧 dra啪e 拧to u posljednje vrijeme sve vi拧e 膷itam savremene autore 拧irom svijeta. I uvijek, ali ba拧 uvijek mi bude neprijatno koliko slabo poznajemo svijet oko sebe. Uprkos 膷injenici da je glavna tematika romana ira膷ko-iranski sukob i na momente provejava aktuelni novinarski na膷in izvje拧tavanja, Bulbul je pravo osvje啪enje u savremenoj knji啪evnosti.
Vrije膽anje jednostavno ne mo啪e biti sloboda izra啪avanja, jer ako je sloboda apsolutna, nije sloboda. Autor ovog romana jako dobro zna da koristi uvrede, i to bez ikakvog smisla. U pitanju je vrije膽anje radi vrije膽anja. Posljednja re膷enica je odvratna i neukusna (apsolutno ne bih ovako reagovao da je autor govorio o vjerskim licima, ali govoriti na taj na膷in o Bogu je 膷ista mr啪nja). Fusnote su tako膽e lo拧e na nekoliko mjesta (prevodio膷ev propust). Npr. zekat nema veze sa kurbanom u islamu i nije ta膷no da je zekat obaveza svih muslimana. Rije膷 je o obavezi imu膰nih da udijele dio svoje imovine ( zna se ta膷no ko se smatra imu膰nim). Drugi primjer je fusnota o Ali Ibn Abu Talibu r.a. , koji nije bio rodona膷elnik 拧itskog pravca, ve膰 jedan od pravednih halifa i ashaba, 拧iti su nastali mnogo kasnije i izuzetno ga uva啪avaju, a to ne zna膷i da je on njihov osniva膷.
Me膽utim, ono 拧to iznena膽uje vrlo neprijatno je knji啪evna vrijednost ovog romana. Ona je na izuzetno niskom nivou. Poku拧aj satire je pateti膷an (naru膷ito ako ga usporedimo sa Nagibom Mahfuzom). Iako svaki jezik ima sopstvenu idiosinkraziju, ne mo啪e se svesti na to da kolokvijalni jezik koristimo na vulgaran i poni啪avaju膰i na膷in. Postoje brojni primjeri kolonijalnog jezika u knji啪evnosti, koji su maestralni. Takvi su Erd啪an Kesal (Potencijalni kandidat) i 膯amil Sijari膰 (Bihorci). Nema potrebe da se opsceni djelovi opi拧u na izuzetno prljav na膷in, svi znaju da u ljubavnom 膷inu dvoje ljudi, postoje polni organi i nema potrebe da ih imenujemo. To ne radi ni priprosti i priglupi Ira膷anin poput Bulbula, kada javno govori o svom 啪ivotu. Teme koje su obra膽ene su zapravo odli膷ne, ali neko je trebao da napi拧e o njima knjigu koja 膰e biti vi拧e roman, nego 拧to je to slu膷aj sa ovom. Svi mogu prona膰i dokumentarce o Iraku, ali neki 啪ele da 膷itaju roman a ne svjedo膷anstvo. "Stvarnost 膷udnija od fantazije" i dio o korona virusu su odli膷ni!