Un homme court, seul. Deux chasseurs qui campent par l脿 le voient passer. Surpris de cette intrusion, 芦 comme enivr茅s par l鈥櫭re odeur de la for锚t 禄, ils d茅cident de le rattraper. L鈥檋omme repart, les deux chasseurs sur ses talons. S鈥檈nsuit une battue farouche, o霉 l鈥檌ncompr茅hension se mue en haine.
Intrigue d茅pouill茅e 脿 l鈥檈xtr锚me mais d鈥檜ne infinie complexit茅 secr猫te, La Bouche pleine de terre est une 艙uvre inclassable qui oscille entre fantastique, absurde et r茅alisme ; entre all茅gorie, roman ou conte.
Comme dans le texte qui l鈥檃ccompagne, La Mort de M. Golouja, autre histoire d鈥檜n intrus qui bouleverse le monde dans lequel il surgit, Branimir 艩膰epanovi膰 fait admirer son style saisissant et son imagination d茅brid茅e.
Deux textes inoubliables, tendus par une angoisse croissante, qui contemplent l鈥檈xistence humaine d鈥檜n 艙il mi-amus茅, mi-r茅sign茅.
艩膰epanovi膰 (袘褉邪薪懈屑懈褉 楔褯械锌邪薪芯胁懈褯) was a Serbian and Yugoslav writer. He was born in Podgorica, Kingdom of Yugoslavia. His father was a teacher and a published author. 艩膰epanovi膰 started writing during high school.
The novel Usta puna zemlje (Mouth full of earth) had 32 editions in Serbia and 23 editions in France. He served as artistic director of Avala Film. He won the October award from the city of Belgrade and two Golden Arenas for Best Screenplay.
Trebalo mi je par dana nakon 膷itanja i neprekidnog motanja svih utisaka u glavi, da se vratim ovde i samo napi拧em da mislim je ovo djelo jedan biser svjetske knji啪evnosti.
Izuzetna knjiga, napisana u formi alegorije koja se da interpretirati na mno拧tvo na膷ina, predstavlja pravi biser za sve ljubitelje psiholo拧kog romana. Jaka spona, koja se izme膽u 膷itaoca i protagoniste stvara ve膰 posle prvih stranica, prirodna je posledica jedne intimne ispovesti glavnog junaka u smiraju 啪ivota. To je i jedna od najve膰ih dragocenosti koju psiholo拧ki roman kao 啪anr pru啪a - ta prisnost koja svako ose膰anje 膷ini familijarnim. Knjiga Branimira 艩膰epanovi膰a imala je 27 inostranih izdanja, a opet nekako prolazi ispod radara i najve膰ih poklonika lepe pisane re膷i sa ovih prostora.
La literatura serbia este a帽o me ha dado lecturas maravillosas con autores como Danilo Ki拧, Goran Petrovic, o Milorad Pavic, pero este libro particularmente es tan encantador que ya puedo asegurar que va a estar sin duda entre mis mejores lecturas del a帽o. La prosa es realmente exquisita y consigue en apenas 80 p谩ginas despertar en el lector una gran variedad de sentimientos.
La historia comienza cuando un poco por casualidad el protagonista de la novela se percata leyendo su historia cl铆nica en un consultorio m茅dico que tiene una enfermedad terminal y le queda poco tiempo de vida. En la desesperaci贸n del momento solo se le ocurre no perder ni un segundo m谩s y huir hacia su Montenegro natal para decidir como acabar sus 煤ltimos d铆as, pero a partir de esta desenfrenada huida comienzan a suceder algunos hechos que rozan el absurdo, donde el autor nos hace reflexionar acerca de d贸nde puede encontrar alguien tan pr贸ximo a la muerte el est铆mulo necesario para seguir viviendo. Es una novela muy 铆ntima, nost谩lgica y por momentos muy angustiante, que genera una conexi贸n muy fuerte con el lector.
En el prologo, Goran Petrovic escribe, 鈥淓s una cuesti贸n de honestidad elogiar y recomendar La boca llena de tierra. Pero tambi茅n es una cuesti贸n de honestidad advertir al lector. 隆Tenga cuidado, cu铆dese, este libro lo va a inquietar!鈥�
Me parece una peque帽a obra maestra super recomendable.
Al leer la admirativa pero reservada introducci贸n a esta novela por parte de Goran Petrovic, supuse que hab铆a cuestiones que consider贸 que era mejor no adelantar. Y as铆 era. Porque al avanzar, la historia nunca deja de dar sorpresas. Por lo cual me abstendr茅 de hacer mayores adelantos. S贸lo se podr铆a decir que trata de un hombre, que ante una situaci贸n cr铆tica de la vida, ha decidido a volver a su tierra natal; pero esto no garantiza que est茅 libre de otras voces y de otros hechos, diferentes a los previstos, tal vez peores, o tal vez a煤n mejores. La novela est谩 narrada a dos voces, que permiten percibir que atr谩s de una situaci贸n absurda, casi humor铆stica, hay un pensamiento relativamente l贸gico, humano, de lo cotidiano a lo trascendental. Una novela magn铆fica, y me ha sorprendido en forma muy grata y admirable, y la prosa de 艩膰epanovi膰 es impecable y di谩fana. La boca llena de tierra es una peque帽a obra de arte.
Jo拧 uvek sabiram utiske. Ovo je remek delo, po mom mi拧ljenju. Jedna od onih knjiga nakon kojih ose膰am 啪al za tim 拧to ih vi拧e nikada ne膰u 膷itati po prvi put. 膶itam iznova.
Tr膷im po 拧umi, a grane mi se nemilosrdno zabijaju u lice. U jednom trenu se krijem i oslu拧kujem svog progonitelja, u slede膰em sam ve膰 u njegovoj ulozi i jurim svoj plen. Strah i radoznalost se smenjuju neverovatnom brzinom. Ne odustajem. Ni u jednom slu膷aju ne odustajem. I dalje tr膷im i tr膷im. Ali, 膷ovek, zapravo i ne mo啪e daleko da odmakne iako ubrzava. Iako hrli ka svom cilju.
E, takav ose膰aj me je pratio kroz celu knjigu. 艩膰epanovi膰 je u ovoj pri膷i opisao 膷oveka koji saznav拧i da boluje od neizle膷ive bolesti, 啪eli da se vrati u svoj zavi膷aj kako bi u njemu i okon膷ao ovozemaljski 啪ivot. Iako sve zapo膷inje nekako bezazleno, kao da je odlu膷eno na拧aliti se sa 膷itaocima, eto, tek onako, izvesna neprijatnost prati ove redove jer bivamo svesni 膷injenice da se ovakav doga膽aj mogao odvijati bilo gde i bilo kada, ne biraju膰i u膷esnike koji bi se u njemu prona拧li. Nespokoj se stvara i zbog 膷injenice da nikada ne zna拧 kako bi se poneo u takvoj jednoj situaciji: bio ti 啪rtva ili progonitelj iste. Nevelika knjiga, a velikog nemira u meni! Ose膰aj sigurnosti koji me je pratio, dobrano je poljuljan.
鈥淯sta puna zemlje鈥� je knjiga koja je nebrojeno puta bila prevo膽ena, knjiga koja je svoje mesto prona拧la u antologiji svetske knji啪evnosti, objavljenoj od strane francuske enciklopedije, rame uz rame sa Biblijom i Epom o Gilgame拧u. Progla拧avana je 鈥渏edinstvenom pesmom u svetskoj knji啪evnosti鈥�, dobijala epitet 鈥渘ajzna膷ajnije i najbritkije knjige aktuelne svetske knji啪evnosti鈥�. Ova knjiga je pravo remek-delo. Ne verujete mi? Pro膷itajte i uverite se i sami.
鈥炁絬deo je u tom 膷asu za naodgonetljivom hukom talasa koji se razbijaju o obalu, za smiruju膰im ti拧inama bonace; za onim usijanim danima kada se na potamnelom kamenju otapaju li拧ajevi, a sa prezrelih ispucalih smokava cedi 拧e膰erna sluz; 啪udeo je za onim povi拧enim, gotovo bolnim pevanjem nevidljivih zrikavaca; za oporim i razdra啪uju膰im mirisima soli, katrana, prepr啪ene ribe, isu拧enih algi, joda, crnog vina, zagorelog maslinovog ulja, 啪udeo je za sti拧anim no膰ima ispod niskog neba koje, poput srebrenastog zvona svetli u nedrima pu膷ine; 啪udeo je za nekom pustom pla啪om Juga, kraj Budve, na kojoj 膰e, ispru啪en u vrelom pesku, le啪ati sam, nepomi膷an, omamljen svim 拧to postoji kao da sve i postoji zbog njega; i 啪udeo je, gotovo o膷ajni膷ki, za uspaljenim, bestidnim telom neke 啪ene, u 膷iju 膰e utrobu, izgladnelu od sunca i 膷ekanja, 膷itav potonuti, zaboravljaju膰i na smrt i vreme!鈥�
Ta agonija ve膰 dobro poznatog kraja protagoniste ove knjige navodi ga na misli o oduzimanju sopstvenog 啪ivota, a tek 膰emo na kraju shvatiti koliko je on 啪iveo tu ideju samoubistva, koliko joj se udvarao, grlio je i sanjao o daleko dohvatljivom oslobo膽enju. I kao da je autorovo delovanje neprimetno: on je to uspeo kroz svoje likove. Svuda po knjizi posuti su tragovi koji imaju za cilj 膷itaoca odvesti do sopstvenog vrednosnog suda. 艩膰epanovi膰 je tako ve拧to prikazao odnos pojedinca (intelektualca) i slo啪nog (radni膷kog) kolektiva. Aludirao je on i na religijske motive, poput stradanja i spasenja, ali nam je ostavio dovoljno prostora da to sami doku膷imo. Ovom novelom, 艩膰epanovi膰 je ukazao na jedan otu膽eni svet, u kome zapravo i nema prave komunikacije, svet u kome 膰ete, prilikom susreta sa ljudima, imati potrebu da be啪ite. I be啪ite. I be啪ite... Novela je obojena svim mogu膰im emocijama: od 膷e啪nje, 啪udnje, nemo膰i, 膷u膽enja, istrajnosti pa sve do nezaobilazne mr啪nje.
"Ho膰e li umeti da u svemu onome 拧to celoga 啪ivota nije prime膰ivao - odjednom pronadje lepotu u kojoj 膰e u啪ivati? Ho膰e li za to kratko vreme mo膰i da pati i bude sre膰an onoliko koliko je potrebno da bi poverovao da je stvarno pro啪iveo svoj ljudski vek?"
A ti, 膷ove膷e, tr膷i i dalje, tragaj za smislom svog besmisla, ispituj puteve kojim si hodao, izvuci sve lepote sveta kojima si bivao ogrnut, priseti se svih ljubavi kojima je du拧a bila nadahnuta. I tr膷i, ne staj. Mo啪da 膰e拧 i prona膰i sebe...
"Ako ne mo啪e拧 da izdr啪i拧, re膷e sebi, onda poku拧aj da pronadje拧 snagu misle膰i na ne拧to va啪no... Misli na ono zbog 膷ega si se odlu膷io da 啪ivi拧!"
Branimirovim novelama gospodari motiv smrti, u koji se paradoksalno spustila sva 啪ivotnost njegovih likova, kao u talog, utom gu拧膰i i bogatiji 拧to su bli啪i dnu. One su, pre svega, pri膷e o svrhovitosti koja se prika啪e kada se izgubi inercija, kada svakodnevnica okopni te ostane samo batrganje - goli impuls i nagon za opstankom; o umiranju, kada postane izvesnost koja pi拧膷eve junake osna啪i, preostalim trenucima da intezitet, a njihovim 啪ivotima - retroaktivno zna膷aj. Razum je nemo膰an, nedovoljan, i te拧ko je istinski razumeti (sopstvenu) kona膷nost sve dok umiranje ne otpo膷ne, te se sto膷i u kalup postoje膰e ideje, u me膽e koje su se nekada sa nepovrenjem nazirale u dalekoj budu膰nosti. U tome je 膷ar Branimirovih dela 鈥� le膷e intelektualizaciju, daju puniji uvid alegorijom, i trezne perspektivom uskoro拧njeg le拧a.
Paraleleno sa junacima, on testira i dru拧tvo, a ljudi k鈥檕 ljudi, preziru ono 拧to ne poznaju, 膷oporativno proganjaju simbol (sopstvene) smrti u umiru膰em, protiv nje se bore ali joj se bezmalo i dive, boje se ali ne mogu da je se okanu.
S obzirom na valjanost ideje iza novele Usta puna zemlje, zbog koje bi 膷ak i u larvalnom stadijumu zna膷ila vi拧e od ve拧tije razvijenih pri膷a, mo啪da je nezahvalno primetiti da bi jezik mogao biti o拧triji i upe膷atljiviji imaju膰i na umu sadr啪ajnu skromnost, i da mi je upitna neophodnost klackanja pripovednih perspektiva. S druge strane, Smrt gospodina Golu啪e, kudikamo bolja i bez zazora od tre膰eg lica, oslanja se ne拧to vi拧e na reske, gotovo duhovite dijaloge koje Branimir (neiznena膽uju膰e) odli膷no pi拧e, pritom ni ovde ne izostavljaju膰i prepoznatljive vi拧ezna膷nosti.
Sve u svemu, zadovoljavaju膰a knjiga koja ustima neodlu膷nih samoubica (pre nego 拧to se napune zemljom) ponajvi拧e poru膷uje ono staro dobro carpe diem.
Obi膷no se na prvi miris alegorije svojevoljno bacam preko palube, no ovde to i nije bilo tako lo拧e, prvenstveno zbog narativne strukture ovog 鈥瀝omana鈥� (meni po svemu li膷i na malo du啪u pri膷u, no aj nek bude autoru po volji, iako se zaista pro膷ita za nepuno popodne), koja je kao poslednji med meks, dakle jedna jurnjava koja traje od prve do poslednje stranice, koja slu啪i kao prizma za meditaciju nad mnogim stvarima, a izmedju kojih su svakako tako sitne i nebitne teme kao 啪ivot, smrt, rodoljublje, 膷ovek je 膷oveku vuk i njima sli膷ne. 艩膰epanovi膰 poseduje sjajnu kontrolu nad srpskim jezikom (nisam siguran da mu je pregr拧t autora po tome ravnom, pogotovo ne na modernoj sceni koja jedva mo啪e i da se nazove scenom): proza mu je pro啪eta lirikom a ose膰aj za ritam neretko mu je na nivou velikih svetskih majstora. Zanimljivo upoznavanje sa delom pisca koji mi je do skoro bio nepoznat, te ne vidim za拧to ne nastaviti razgovor.
Ko se jo拧 u啪asava small talk-a, ruke gore. Taj small talk mi je no膰na mora oduvek; u odnosu na "Lep dan danas, zar ne?" "Gde 膰e拧 za odmor?", "艩ta si jela za ru膷ak" milion puta preferiram da me udave oni dra啪esno nenormalni, koji odmah po膷nu sa sopstvenim teorijama zavere ako sednete pored njih.
Li膷ni favoriti:
1. 膶etrdesetogodi拧nja narkomanka iz Amsterdama, sa rascopanom gornjom usnom (oborio je neki biciklista) "Da li se sla啪e拧 da je Isus bio poslednji dobar mu拧karac koji je postojao, (kre膰e da se dere na engleskom zaljubljenim parovima koji plove kanalima) - SVI MU艩KARCI SU SVINJE!"
2. Tridesetogodi拧nji razroki mladi膰 (Aspergerovac) iz gradskog prevoza "E vidi拧 onog tamo 拧to sad 膷a膷ka telefon, ja sam mu upravo poslao poruku na WhatsApp-u svojim umom, da, da, da"
I izbegavala bih ja situacije small talk-a zauvek, ali 鈥� ali, uvek postoji to neko "ali" koje egzistencijalno razre拧enje devojci kvari, morala sam da na膽em za拧to, zaboga, small talk postoji?
Odgovor je bio na nekom sajtu, mo啪da Reddit, mo啪da neki nabrzaka sklepan sajt sa Shutterstockovim slikama, nebitno, i glasio je "Da, small talk mo啪e delovati potpuno beskorisno, ali ima vrlo bitnu evolutivnu fuknciju". Opa bato! "Njegova evolutivna funkcija jeste da kad zapo膷nemo razgovor sa nepoznatim ljudima, makar to bilo i Lep dan danas, zar ne? mi indirektno proverimo da li je sa njima zaista sve u redu, da im nije lo拧e, da nisu suicidalni. Jer smo evoluirali kao grupa koja zavisi od svojih 膷lanova, i o kojima moramo da vodimo ra膷una".
Neo膷ekivano. Mo啪da i nije istina, ali meni (u ovom trenutku) odgovara ta interpretacija.
U ovom romanu, intriga je sli膷na 鈥� jedan 膷ovek, samo u 拧e拧iru i lakom letnjem odelu, iznenada prepadne dva kampera u crnogorskim brdima. Ne kazav拧i im ni dobar dan, daje se u trk. Za膷u膽eni njegovom reakcijom (koja ih od 膷u膽enja dovodi do besa), oni po膷inju da ga gone. I kako ga kamperi gone, tako sloj po sloj, mi brusimo sve slojeve, dok ne do膽emo do same sr啪i ljudskosti i 啪ivota.
Prevod na francuski je radio fantasti膷ni, nedavno preminuli Jean Descat (mo啪da i jedini valjani prevodilac sa srpskohrvatskog na francuski, koga je Ki拧 od milo拧te zvao Joca Daska), a ovo izdanje je pra膰eno drugim delom "Smrt gospodina Golu啪e", kao revers medalje 鈥� kako reagujemo kada unapred znamo, ili mislimo da znamo da neki od na拧ih (usu膽ujem se da ka啪em) saplemenika 啪eli da se ubije?
Uglavnom, prava literarna bomba, a ja sam imala i sre膰u da je 膷itam odmah pre spavanja i da u snu do膽em do jo拧 nekih egzistencijalnih odgovora, pa ako ni拧ta 鈥� i podsvest 膰e da vam razori.
CRO/ENG U izdanju knjige, koje posjedujem, pi拧e kako je ovaj roman膷i膰 svojevrsna verzija ''Starca i mora'' od Ernest-a Hemingway-a i dojma sam kako su neki elementi sli膷ni, ali prikazani na jedan groteskni na膷in. Iako kratak, sadr啪aj plijeni pozornost razli膷itim percepcijama lovca i lovine, zbog 膷ega 膷itatelja ostavlja sa mi拧lju kako putuje kroz dva paralelna svijeta ljudske moralnosti. Doslovno, likovi se inate zbog vlastitog uvjerenja da istjeraju svoje postavljene ciljeve, ma koliko sumanuti bili. Ako je netko upoznat sa gore spomenutom knjigom, ''Starac i more'', mogao bi zaklju膷iti kako 膰e kraj ispasti divan, koliko i tragi膷an. U ovom slu膷aju, kraj je ostavljen na 膷itatelju da protuma膷i sam koliko je sve, 拧to se de拧ava u romanu, vrijedilo. Sukob u knjizi po膷iva na ideji da se ''ne拧to'' nau膷i ili ode sa spoznajom da je sve pro膷itano nerazumljivo i da je bilo obi膷no gubljenje vremena. Priznajem da sam oti拧ao sa osje膰ajem u啪asa, kojega bih usporedio sa onim iz ''Srca tame'' (i adaptacije knjige, ''Apokalipsa dana拧njice'') i ''Gospodara muha'' (istoimeni film iz 1963.), ali, istovremeno, i zadovoljan zbog osje膰aja napetosti (obo啪avam trilere, nap.) koje knjiga pru啪a.
In the edition of the book, that I own, it's written that this short novel is it's own version of ''The Old Man and the Sea'' by Ernest Hemingway, with my impressions that several elements are similar, but shown in a rather grotesques way. Although short, the content gets the attention through different perceptions of the hunter and the hunted, which is the reason why the reader is left with the feel of a travel through two parallel universes of human morality. Literally, the characters are stubborn because of their own beliefs to drive out the set goals, no matte how ludicrous they are. If there is someone familiar with the upper mentioned book, ''The Old Man and the Sea'', it can conclude that the ending could be beautiful, as well as tragic. In this case, however, the reader is left to interpret for himself how much of this, which transpires in the novel, was worth it. The conflict in the book rests on the idea to learn ''something'' or to go with the notion that all of it was incomprehensible and just a waste of time. I admit that I've left with the with the feeling of horror, comparable with those from 'The Heart of Darkness'' (and the movie adaptation, ''Apocalypse Now''') and ''Lord of the Flies'' (the movie adaptation of the same name from 1963.), but, at the same time, satisfied because of the feel of thrill (I adore thrillers, not.) which the book offers.
Egzistencijalni roman o ljudskoj potrebi za smislom koga mo啪da nema. Jednostavna i simboli膷ki bogata radnja koja nas navodi da se zapitamo da li je 膷ovek ikada slobodan ili je uvek gonjen? Dru拧tvom, strahovima, smislom, samim sobom鈥� Apsurd nas podseca na Kafku, Kamija, malim delom i na Harmsa. Delo je prevedeno na preko 30 jezika i u antologiju svetske knji啪evnosti, koju je objavila Francuska enciklopedija pod naslovnom Idealna biblioteka, svrstano je me膽u 700 knjiga svih vremena.
Druga pripovetka nam govori o dru拧tvu koje ne dopu拧ta da se i拧ta dogodi van njegovih pravila. Predstavlja nam nemo膰 膷oveka pred dru拧tvenim konvencijama dok se ponovo prote啪u pitanja o smislu i slobodi.