Muslim theologian and philosopher Abu Hamid al-Ghazali of Persia worked to systematize Sufism, Islamic mysticism, and in The Incoherence of the Philosophers (1095) argued the incompatibility of thought of Plato and Aristotle with Islam.
Born in 1058, Ab奴 岣つ乵id Mu岣mmad ibn Mu岣mmad al-Ghaz膩l墨 ranked of the most prominent and influential Sunni jurists of his origin.
Islamic tradition considers him to be a Mujaddid, a renewer of the faith who, according to the prophetic hadith, appears once every century to restore the faith of the ummah ("the Islamic Community"). His works were so highly acclaimed by his contemporaries that al-Ghazali was awarded the honorific title "Proof of Islam" (Hujjat al-Islam).
Al-Ghazali believed that the Islamic spiritual tradition had become moribund and that the spiritual sciences taught by the first generation of Muslims had been forgotten.[24] That resulted in his writing his magnum opus entitled Ihya 'ulum al-din ("The Revival of the Religious Sciences"). Among his other works, the Tah膩fut al-Fal膩sifa ("Incoherence of the Philosophers") is a significant landmark in the history of philosophy, as it advances the critique of Aristotelian science developed later in 14th-century Europe.
Kada bi se mnoge knjige ispisale o 膷udima znamenja Allahovih u samo jednom Njegovom stvorenju, bilo bi malo i ljudi ne bi bili u stanju da sve to dokraja dovedu.A i ono 拧to se tek spomene o svakoj vrsti jest samo naputak koji ukazuje na ogromnost u njihovom 啪ivotu. (str. 106)
Puni naslov ove knjige je: Znamenja u Allahovim stvorenjima: islamska kosmologija klasi膷nog perioda. Kosmologija je nauka koja se bavi makrostrukturom i historijom Svemira. Dijelom se odnosi na stvari koje se ti膷u njegovog porijekla i evolucije. Dodajmo jo拧 i to da je naslov ove Gazalijeve knjige u originalu: 丕賱丨賰賲丞 賮賷 賲禺賱賵賯丕鬲 丕賱賱賴 拧to bi zna膷ilo (osim znamenja) i mudrost, provi膽enje u stvorenostima Bo啪ijim. Ovo nas napu膰uje na lajtmotiv filozofske knji啪ice koja razvi膽a mudrosti, ljepote, ritmove Tvora膷kog ritma na stranicama Prirode kre膰u膰i se uobi膷ajenim silazno-o膷ituju膰im ritmom bo啪anske Poruke.
Provode膰i nas kroz svjetove u koje je Bog usadio mudrost, svjetove koji nemaju razbora, 'Al-Gazali svaku dimenziju svoga mi拧ljenja prvenstveno nastoji dovesti u tijesan suodnos sa svetim tekstom Objave i Predaje, kako to u pogovoru knjizi sugerira i profesor Re拧id Hafizovi膰. Ova knjiga zapravo, na tragu onoga 拧to Hafizovi膰 veli, iskazuje neodoljivu vjeru i ljubav da se u najsitnijim detaljima svijeta Prirode otkrije neizbrisivi, nikad do kraja shvatljivi i autenti膷ni trag mudrog bo啪anskog stvaranja. U tome razvi膽anju stranica Prirode, 'Al-Gazali je duboko svjestan da istodobno razvi膽a stranice Knjige, stranice svetoga teksta Kur'ana. On Objavu motri u 膷inu stvaranja, i 膷in stvaranja motri u Objavi.
Jo拧 jedno mogu膰e 膷itanje ove knjige jest kao jedan mali komentar (tefsir) Kur'ana, i to tefsir one vrste koja raskriva bo啪ansko znakovlje u svijetu, njegovome porijeklu, njegovim svakovrsnim ramifikacijama vode膰i nas kroz znamenja Sunca, Mjeseca i zvijezda, Zemlje, mora, vode, zraka, vatre, 膷ovjeka, ptica, doma膰ih 啪ivotinja, riba, biljaka i jo拧 nekih drugih vrsta... Ovakav tefsir, 膷vrsto oslonjen na kur'anske alineje i njima argumentiran, kod 膷itatelja izaziva 膷u膽enje i ponovno obra膰anje pa啪nje na fenomene kojima ne pridajemo zna膷aj, na novu pomnost spram na拧ih o膷iju i njihove slo啪enosti, spram opskrbe koju je jedino provi膽enje i mudrost Bo啪anska mogla takvu stvoriti. Rekoh, ova knjiga tjera na razmi拧ljanje te iako je u prijevodu profesora Kari膰a izuzetno pitka i 膷ije je 膷itanje sam gu拧t, izuzetno je duboka i vrijedna 膷itanja upravo zbog ponovnog usmjerenja na拧e pozornosti na ono 拧to, naro膷ito danas, uslovljenostima savremenog svijeta, slabo ili nikako ne obra膰amo pa啪nju.
Buku ini singkat, bahasanya sederhana mudah dipahami awam. Di buku ini Imam Ghazzali mengajak kita "berkeliling" memperhatikan perilaku dan sifat2 dari semesta ciptaan Tuhan, dari yang paling luas secara ukuran fisik spt jahat raya dan cakrawala, sampai yang terkecil seperti hewan2 kecil juga tetumbuhan yang bermacam2.
Buku ini bisa dibaca singkat, atau bisa juga dinikmati dengan perlahan. Kesan yang saya tangkap, membaca buku ini menghasilkan kesan yang mirip dengan menonton NatGeo, tapi secara Teosentris. Dalam arti, seberapa pun kita diajak berkeliling pada keajaiban2 ciptaan yang begitu indah teratur dan menawan, Imam Ghazzali secara eksplisit / langsung / tersurat selalu mengingatkan kita untuk berpikir, betapa menakjubkannya Tuhan yang menciptakannya. Kesan2 eksplisit ini tentu yang memberikan napas dan kesan berbeda dari tayangan2 atau bacaan2 serupa NatGeo yang meski membawa kita menjelajahi kekaguman pada semesta, tapi tidak secara persis menyebutkan keluarbiasaan Tuhan di baliknya. "Ini babnya makrifat, umpamanya kita memahami." Demikian Imam Ghazzali mengaitkannya meski sekilas di bagian akhir dengan tujuan utama para pelaku tradisi esoteris. "Asas mula din adalah makrifat (kenal) kepada Allah" (Awwal-ud-d墨n ma'rifatull膩h)