Do拧ao je trenutak da se pomirim s time da se ne膰u vratiti ovom romanu. A realno, ne moram ni ja sve u 啪ivotu da 膷itam od korica do korica. Andonovski je nekako uspeo da zadr啪i uspe拧no poigravanje formom a da izgubi sadr啪inu u toj meri da su se i istorijski ljubi膰 i savremeni ljubi膰 i njihova potencijalno zanimljiva me膽uigra smuljali u pretencioznu i neuspelu ka拧u.
Ovo nije pri膷a o lovu na vje拧tice, nije krimi roman, nije ljubavni roman. Ovo je roman iz "drugog kuta gledanja". Pri膷a o mu拧karcu i svemu 拧to on je, i pri膷a o 啪eni i sve 拧to ona je, u modernom i srednjovjekovom svijetu. Isplati se pro膷itati :)
Iako je na samom po膷etku djelovao obe膰avaju膰e, ovaj roman me vrlo brzo po膷eo zamarati i u potpunosti dotukao negdje oko 150-e stranice. Ambiciozno je to djelo slo啪ene strukture, s vi拧e istovremenih i me膽usobno isprepletenih linija pripovijedanja. Uz srednjovjekovnu pri膷u o ocu Benjaminu i "vje拧ticama" tu je i ona smje拧tena u sada拧njost o autoru prvospomenute i jednoj crvenokosoj djevojci, kao i segmenti u kojima se isti taj autor obra膰a nama, 膷itateljima. No kompleksnost sama po sebi nije nu啪no vrijednost. U ovom slu膷aju vi拧e mi se 膷ini kao (neuspio) poku拧aj impresioniranja 膷itatelja, 拧to se o膷ituje i u tek na momente dojmljivom, a uglavnom pretjeranom filozofiranju, kao i u autorovom pretencioznom stilu. Priznajem da je sve skupa ipak bilo dovoljno intrigantno da me natjera da bar na preskok pro膷itam jo拧 koju stranicu kao i, naravno, sam kraj, no ni on, koji je jo拧 imao 拧ansu barem donekle iskupiti djelo, nije donio ni拧ta vrijedno spomena. 艩teta, jer mogao je to biti jedan zanimljiv roman o razumu u borbi protiv lova na vje拧tice, jednostavniji, ali i bolji.
Apsolutno odu拧evljena s knjigom. Neobi膷na, te拧ka za 膷itati jer stalno ska膷e iz jednog vremena u drugo s povezanim radnjama, pa flashbackovi u pro拧lom i u sada拧njem vremenu, razli膷iti stilovi pisanja za pro拧lost i sada拧njost, hrpa staroslavenizama i zastarjelog izri膷aja, ali meni najvi拧e prirasla srcu od svih knjiga koje sam nedavno pro膷itala. A Andonovskom skidam kapu zbog same ideje da napi拧e tako ne拧to, a kamoli da sve to stavi na papir. Ova je knjiga primjer kako me nekada privu膷e samo pisanje, analizirala sam i prou膷avala valjda svaku re膷enicu, ponekad toliko da mi je pobjegla i nit radnje.
picked this up because there was an interrobang in the title and i've never read a north macedonian author. styles itself as 'an author's notebook', and is basically a sort of eco-lite historical/romantic fiction about a monk during the witch trials in croatia interspersed with constant author asides about the writing of the book, the nature of fiction, and complaints about the implied reader making him write things that he doesn't think should go in the book. it's pretty fun, apparently he only has 1 book available in english, the navel of the world, it's probably worth checking out if you can find it and enjoy balkan metafiction stuff
Mislim da 膰u je ovaj puta upamtiti. Ovaj puta sam si ba拧 dala truda i bila sam koncentrirana i promi拧ljala sam o njemu svako malo.
Svaki put me 拧okira na po膷etku s podatkom da je izvr拧en femicid tijekom stolje膰a i to u kolikom omjeru, a sve zbog toga 拧to se ili sve膰enstvu odnosno mu拧kom rodu nije svidjelo kako se 啪ena pona拧a iz nekakvog straha, manjka samopouzdanja ili pak je 啪ena bila ljubomorna na 啪enu iz eto nekog razloga. Prestra拧no.
Meni je osobno odli膷no smi拧ljen i ostvaren. Mo啪da mu nedostaje ne拧to da bi mi bio me膽u najboljima, ali je na samoj granici.
En voil脿 un livre qui ne m'a pas laiss茅 indiff茅rente. Son titre, ce point d'interrogation entrem锚l茅 脿 l'exclamation, une maison d'茅dition que je ne connaissais pas... 莽a faisait un moment que je l'avais re莽u en cadeau. Un roman mac茅donien, pr茅fac茅 par Kundera qui plus est ! Grosse d茅ception, mais j'en retire quelques points d'int茅r锚t. Sorci猫re (?!) m茅lange les styles, les 茅poques, les tons et les proc茅d茅s narratifs, et devient de plus en plus labyrinthique et abscons, tant et si bien que j'ai saut茅 pas mal de pages 脿 partir de la moiti茅... J'ai appliqu茅 scrupuleusement les droits du lecteur de Pennac, et 莽a m'a permis de ne pas l'abandonner. Sorci猫re raconte l'histoire de Padre Benjamin, qui tombe amoureux d'une jeune femme pourchass茅e comme sorci猫re. Elle lui enseignera un Dieu qu'il n'a jamais 茅tudi茅 dans les livres. Mais c'est aussi un brouillon de roman, o霉 l'auteur nous apostrophe sans cesse, pour nous engueuler ou nous faire tergiverser sur l'art du roman (ah je comprends mieux ce qui a plu 脿 Milan tiens). Mais c'est encore aussi des mails envoy茅s 脿 un 茅diteur impatient. Et des conversations entre une jeune femme rousse courtis茅e par un myst茅rieux personnage, et sa copine blonde qui ne cesse de l'extirper du monde irr茅el qui se tisse autour d'elle. Tous ces diff茅rents niveaux s'entrem锚lent, se croisent et fusionnent parfois, compliquant exag茅r茅ment la lecture, sans qu'on y retire aucun plaisir. J'ai perdu le fil de la progression de l'histoire, d茅tectant ci et l脿 des points communs, des clins d'oeil des diff茅rents r茅cits, mais sans y trouver d'int茅r锚t. Je me suis beaucoup ennuy茅e avec l'histoire d'amour sirupeuse et pr茅tentieusement profonde de Jovanna et Pap脿, qui d茅ploiera sa puissance dans les toutes derni猫res pages, je l'admets. Il y a donc quelques belles id茅es (sur l'Eros et Thanatos, la Mort comme une Porte, l'Amour comme une Porte, le R茅el et le Roman...), mais la partie th茅orie du roman m'a juste saoul茅. L'auteur r茅sume assez bien les d茅fauts de son livre en pensant contrer les critiques sur la fin du roman, preuve qu'il est au moins clairvoyant...