ŷ������

“VOJNI ŽUPNIK: Hoću reći, mira ima i u ratu, ima on svojih mirovnih mjesta. Rat naime zadovoljava sve potrebe, među njima i za mirom, tu je on zbrinut, inače se ne bi uspijevao održati. I u ratu se možeš pokakati kao i u najdubljem miru, a između jednog i drugog okršaja ima i piva, pa čak i dok se napreduje možeš malo zadrijemati, oslonjen o lakte, to se uvijek može, u grabi na ulici. Za juriša se doduše ne možeš kartati, ne možeš to ni dok u najdubljem miru oreš njivu, ali nakon pobjede ima tih mogućnosti. Može biti da ti kugla odnese nogu, isprva ispustiš grozan krik, kao da je to nešto, ali onda se primiriš ili dobiješ rakije, pa na kraju opet cupkaš, a rat nije nimalo lošiji no prije. A što te priječi da se usred tog klanja i množiš, iza nekog štaglja ili bilo gdje drugdje, od toga te nije moguće zadugo uzdržati, i rat onda dobije tvoje izdanke i može krenuti dalje. Ne, rat uvijek nađe izlaza, kako da ne. Zašto bi morao prestati?”