Iako mi Murakami nije među omiljenim piscima, a kroz ovu zbirku se protežu klasični murakamijevski motivi (donekle isforsirane intertekstualne veze saIako mi Murakami nije među omiljenim piscima, a kroz ovu zbirku se protežu klasični murakamijevski motivi (donekle isforsirane intertekstualne veze sa zapadnom pop kulturom, problemi odrastanja i seksualnosti, gomila samoubistava, malo Kafke, primjesa fantastike...), ova zbirka priča mi i nije bila loša. Čak mi se i dopala. Možda poslije nje uzmem i nešto većeg obima, Kafku na žalu, recimo.
PS. Audio knjige su zakon. Ovu sam poslušao u nekom međuvremenu, u pauzama, u rutinskim poslovima, prevozu, pred spavanje. I za pet dana je završio a da nisam sekunde vremena 'izgubio'....more
Malo me je sramota priznati, ali ovo je prvi put da čitam Tolstoja. Moraću nadoknaditi dosta nepročitanih klasika, a među prvima će biti Rat i mir. JeMalo me je sramota priznati, ali ovo je prvi put da čitam Tolstoja. Moraću nadoknaditi dosta nepročitanih klasika, a među prvima će biti Rat i mir. Jer, ako je na stotinu stranica uspio toliko toga napisati, tolike likove uvesti u priču, biti oštar kritičar, dobar posmatrač i tumač, pa čak i duhovit, mogu tek misliti šta je uradio na hiljadu i nešto stranica magnum opusa....more
Iako je ovu knjigu danas NEMOGUĆE pronaći na tržištu i u bibliotekama, čak je nema ni u bibliografiji Zilhada Ključanina, ja sam je dodao ovdje, na GoIako je ovu knjigu danas NEMOGUĆE pronaći na tržištu i u bibliotekama, čak je nema ni u bibliografiji Zilhada Ključanina, ja sam je dodao ovdje, na ŷ. Jer, ovaj dragulj publicistike ne smije ostati zaboravljen. Inače, ako je neko zainteresovan, može je pronaći na Scribdu. (Živio internet!) Ako nije, ja ću izdvojiti nekoliko najzanimljivijih dijelova (što je težak posao, jer je sve, od naslova pa nadalje, jedan veliki biser). Bujrum!
"Moj dušman zove se Srbin. Dušman moga dida zvao se Srbin. Dušman moga oca zvao se Srbin. Dušman moga brata zvao se Srbin. Dušman moga djeteta zvaće se, posigurno, Srbin."
"Zemlja je čir iz kojeg curi džehennemski gnoj � Srbi. Srbi su onečistili Zemlju više no sve dosadašnje ekološke katastrofe zajedno. Da bi ovaj svijet barem bio prvi svijet mora se riješiti toga čira."
"Srpski 'intelektualac' nikad grad nije osjećao gradom, nikad svojim. Njegovom katunskom duhu grad je bio kafez. Jer, grad je disciplinirao njegove zvjerske nagone. Nije mogao harlaukati. Nije imao svoju živicu iza koje bi vršio nuždu. Nije se (na Baščaršiji) mogao bacati kamena s ramena."
"A da su Bošnjaci imali oči otvorene za zlo dunjalučko, vidjeli bi srpsku ruku vječno nadnesenu nad svojim vratom. Vidjeli bi komšiju kako sladostrasno kolje svinju. A Srbinu svinja i komšija isto je. Samo što mu je muslimanski vrat draži. Srbinu je muslimanski vrat neodoljiv."
"Većina Bošnjaka sanja atomsku bombu. Da je baci na Beograd. Nikad ne treba odustati od toga sna. Ali treba, prvo, u sebi otkriti atom prezira. Skup tih atoma kod svih Bošnjaka jača je atomska bomba od svih atomskih bombi svijeta."
"Lecnem se na svako izgovoreno ime koje ne pripada mome narodu. Prezreo sam srpsku kulturu. Ne postoji taj pisac Srbin koga bih mogao čitati, sve da mu Allah dž. š. zlatno pero tutne u ruku. Moje dijete, inšallah, neće znati ni jednoga srpskog pisca, ni jednog srpskog slikara, ni jednoga srpskog muzičara... ali moje će dijete znati sve moje (naše) srpske dušmane: od svetog Save do komšije Duška. Jer, Srbe ne treba istraživati, treba ih prezirati. Valja ih prešućivati. Kao da ne postoje. Da, ja prezirem Srbe. A vi?"
I tako dalje.
Ima ovoga još mnogo. Ali, biće dosta i ovo. Kome nije, zna gdje će naći ostatak.
Ali, važnije od ovih kolumni jeste razlog zbog kog sam uopšte čitao nešto ovakvo i što sam želio da to podijelim. Prvo, ovo nije usamljen stav. Slične stvari možete čitati i kod nekih drugih pisaca, čak i onih najpoznatijih. A o 'prostom' svijetu da ne govorim. Drugo, autor jasno kaže da njegova djeca neće znati za Srbiju i za srpske pisce, ali će znati za srpske dušmane. Mnogo se djece naslušalo ovakvih stvari (na svim stranama, naravno). A djetinjstvo je otac djetetu, što kaže Frojd. Naravno, vremenom takve stvari blijede. Ali, ponešto ostaje, negdje u dubini, i zna biti isprovocirano, zna buknuti kad ne treba, u nekim novim 'kijametima'. Zato je važno spoznati samog sebe do kraja. I prepoznati ono iracionalno. I odreći ga se.
Meni se čini da je ovo važna knjiga. I nije jedina ovakva. Ima ih mnogo, na svim stranama.
I zato neću reći da ja prezirem Ključanina u smislu u kom on prezire mene. Jer, ja o njemu neću da ćutim, 'da ga prešućujem'.
A ocjena? Pa, evo ovako: važna knjiga (5), zanimljiva (5)... konačna ocjena - jedinica. Ne dajem jedinice knjigama, što znači da je ova baš posebna. :D...more
S obzirom da su mi od svih 'žanrova' istorijski romani najmanje privlačni, pogotovo kad ih pišu pristrasne osobe pa poprimaju izgled apolegema i panegS obzirom da su mi od svih 'žanrova' istorijski romani najmanje privlačni, pogotovo kad ih pišu pristrasne osobe pa poprimaju izgled apolegema i panegirika (što to je ovdje slučaj), nisam očekivao da će mi se svidjeti. Ali, nije ni tako loše ispalo. Trista strana sam pročitao za nepuna dva dana, što se meni veoma rijetko dešava.
Ima ovdje dosta naivnih mjesta. Kad god narator poželi da pošalje neku političku poruku (a to je često), nešto zaškripi, i to obično u samoj formi. Recimo, nemam neko visoko mišljenje o Krcunu i ekipi, ali način da koji je predstavljen prosto nije realan, ovako negativan lik ne postoji. Ili, kad Dražu batinaju stražari, njih četvorica, u jednom njihovom dijalogu saznajemo da su iz različitih krajeva Jugoslavije tako što svaki izvali neki sebi svojstven stereotip, ili koristi vještački sleng, tipa: udri ga, kevu mu; udri ga, nanu mu; udri ga, kaj čekaš; udri ga jače, nijesi žena. Nešto ovako, otprilike. I to na samom početku. Malo mi je falilo da odustanem. Ali nisam, i drago mi je što nisam. Ima ovdje i dobrih momenata. Koga zanima tematika, vrijedi mu čitati. Ali, bez velikih očekivanja.
Nešto između tri i četiri, ali, eto, makar mi je bilo zanimljivo pa neka bude četvorka....more
Varvari su, zapravo, nekakvi nesrećni nomadi koji žive u pustinjama, poprilično nevidljivi i bezopasni. GledajNešto najbolje što sam čitao ove godine.
Varvari su, zapravo, nekakvi nesrećni nomadi koji žive u pustinjama, poprilično nevidljivi i bezopasni. Gledaju svoja posla u zemlji u kojoj žive odvajkada. Ali, u Carevini počinju strujati priče o varvarima koji pljačkaju, ubijaju i siluju. Takve priče se pojavljuju u svakoj generaciji makar jednom, a poslije toga slijedi surova odmazda nad nomadima. Iz Carevine u predstražu stiže vojska i miran život se pretvara u iščekivanje varvara, strah i rasulo.
Kucija sam zavolio na prvo čitanje, a ovaj roman mi je možda i bolji od Sramote....more
Petsto strana Basarinih kolumni pa ko voli nek izvoli. Format je takav da ne dopušta da se autor raspiše (ograničen broj karaktera), ali uprkos skučenoPetsto strana Basarinih kolumni pa ko voli nek izvoli. Format je takav da ne dopušta da se autor raspiše (ograničen broj karaktera), ali uprkos skučenom manevarskom prostoru, nađe se ponešto zbog čega vrijedi pročitati knjigu. Na primjer:
"Drugačije nije moglo ni biti u jednoj sredini u kojoj je čisto spoljašnji identitet - srpstvo, pravoslavstvo, gusle, šajkača i gunj - dva veka potiskivao i gušio lične identitete (iako ne i lične interese), a nije mudrost izvući zaključak da skup osoba bez identiteta ne može izgraditi nikakav stvarni zajednički identitet - niti bilo šta drugo trajno - pa to pokušava nadoknaditi promenama spoljašnjeg identiteta, posrtanjem iz ekstrema u ekstrem, od samodržavlja, svetosavlja, preko marksizma i radničkog samoupravljanja, do parlamentarne demokratije u kojoj, kao ni u prethodnim uređenjima, ne vladaju razum i zakoni - pa čak, kako se površno smatra, ni tirjani ni Udba, nego kolektivno nesvesno, stihija determinizma i prohtevi guzica."
Opsežna Ničeova biografija, možda i pretjerano opsežna za nekoga ko je čita diletantski, poput mene. Zanimljivo i korisno, ne samo za laike, već i za Opsežna Ničeova biografija, možda i pretjerano opsežna za nekoga ko je čita diletantski, poput mene. Zanimljivo i korisno, ne samo za laike, već i za ljude koji se Ničeom bave ozbiljno i minuciozno. Uostalom, može li biografija ovako zanimljivog i značajnog filozofa da ne bude zanimljiva i značajna? Teško, treba biti izuzetan talenat pa je učiniti nezanimljivom....more