Anger's my meat; I sup upon myself, And so shall starve with feeding. (Volumnija, Koriolan)
Reči Šekspirove junakinje odzvanjaju stranicama romana SuđajeAnger's my meat; I sup upon myself, And so shall starve with feeding. (Volumnija, Koriolan)
Reči Šekspirove junakinje odzvanjaju stranicama romana Suđaje i furije, naročito u drugoj poloviji (Furije) u kojoj priča postaje zanimljivija, dinamičnija, i provokativnija.
Ovo je priča o braku ispričana iz perspektive muža (prvi deo, Suđaje) i žene (drugi i dosta duži deo, Furije). Dajući poslednju, završnu reč ženi kao i daleko veći prostor da se ispriča "njena strana priče" autorka nedvosmisleno daje prednost njenoj interpretaciji događaja. To je ono što bih zamerila ovom romanu - strukturom obećava dve perspektive, "dve strane novčića", a suštinski nam prikazuje višeslojnost samo u drugoj polovini romana.
Dijalozi su prilično slabi, ali su zato neke rečenice tako fino izbrušene, prava poslastica...kao npr:
It occurred to her then that life was conical in shape, the past broadening beyond the sharp point of the lived moment. The more life you had, the more the base expanded, so that the wounds and treasons that were nearly imperceptible when they happened stretched like tiny dots on a balloon slowly blown up. A speck on the slender child grows into a gross deformity in the adult, inescapable, ragged at the edges.
For aren't all the best novels born from some madness which is born from truth?
The truth is fluid; there is always another way to spin the story, anotFor aren't all the best novels born from some madness which is born from truth?
The truth is fluid; there is always another way to spin the story, another wrench to throw into the narrative.
Kakav je ovo page-turner, ljudi moji. Vadi iz mrtvih (ah, pun unintended, i možda mali spoiler alert?).
Roman je tako fino zaokružen a tematski vrlo slojevit. Preispituje pitanje autorstva, plagijata, kreativnosti, pravo na priču (da li imaš prava da govoriš u ime zajednice kojoj ne pripadaš), cenzuru, cancel kulturu, rasizam, uticaj društvenih mreža, slobode interpretacije, i još mnogo toga.
Preporučujem je ako ste zapali u čitalačku krizu i ako tražite dobar storytelling, priču sa dozom misterije, nagoveštajem nadrealnog, priču koja vas od prve rečenice uvlači u svoj svet i ne pušta do poslednje stranice....more
Sećate se prva tri meseca korone i onog utiska da je vreme odjednom stalo, a mi ostali zamrznuti u prostoru-vremenu u kom smo se nalazili po izbijanjuSećate se prva tri meseca korone i onog utiska da je vreme odjednom stalo, a mi ostali zamrznuti u prostoru-vremenu u kom smo se nalazili po izbijanju pandemije? U takav jedan “zamrznuti� mikrosvet uranjamo čitajući Koljku i Sašenjku, roman u kom je radnja smeštena u jedno mirno, banatsko selo dok tamo negde napolju besni “boleština� (korona se nigde u romanu ne pominje doslovce, ali naslućujem da se na nju misli budući da je roman objavljen 2022.).
Ovaj kratak roman dočarava onu posebnu ušuškanost, slatku usamljenost, i obuzetost unutrašnjim svetom koja je moguća samo onda “kad vreme stane�, kad se prekine nit prošlost-sadašnjost-budućnost i sve počne da živi “sada�. Tako, sasvim prirodno, iz pripovedača izranjaju dva duha prošlosti; prvi je nedavno preminuli stric Konstantin (Koljka) u čiju se staru kuću useljava sa svojom suprugom Milom, a drugi je, glavom i bradom, sam Puškin (od milošte, Sašenjka).
Roman me je kupio atmosferom, tom idiličnom slikom malenog, izolovanog banatskog dvorišta punom pernadi, mačaka, i pasa simpatičnih imena (Ebigejl, Lolika, Maza)... Kupila me je i ta prikaza Puškina koji se pojavljuje usred tog malog univerzuma da se onako šeretski izrazgovara sa svojim vernim čitaocem.
Na kraju romana se Sašenja ovim rečima oprašta:
Reći ću, nastavljao je, ako me iko bude pitao, da mi je ovde bilo lepo. Najlepše je bilo pročati s vama. Čovek ne sme da zanemari govor, jezik, eto, to je! Jezik nas podseća da smo ljudi, zbog jezika volimo jedni druge. Jezik je ljubav. Šta je raj? To je mesto, ovo ne govorim iz neposrednog iskustva već više iz nadanja. Dakle, mesto gde ćemo se sresti sa svakim ko se prepoznao u našim pesmama i pričama. To je raj.
Ipak, moram priznati da mi ovaj roman stilski nije sasvim legao. Imala sam poteškoća da ispratim neke delove, dešavalo se da se vraćam više puta da bih razumela ko se kome obraća, mnoge reference su mi bile nejasne (sasvim očekivano, jer ne poznajem Puškinovu biografiju), a dijalozi sa kaluđerom koji obiluju ruskim rečima i rusizmima ostale su mi čista enigma.
Evo primera: Sostrastije? Nikakovo. Neiskusomužnaja ali ne i bezporočnaja! Jako u sladostrastiju otrokovica stasavala je, bezpečaljna, daže je to najpače jedno dosadno čadce.
Ako odlučite da se upustite u ovu čitalačku avanturu, preporučujem da malo prelistate Puškinovu biografiju, tek toliko da vam neke reference budu lakše za razumevanje.
Ova knjiga preispituje nas odnos sa vremenom, kapitalisticki imperativ "vreme = novac", i temporalnost konzumerizma. Vrlo je detaljna i zalazi u neke oOva knjiga preispituje nas odnos sa vremenom, kapitalisticki imperativ "vreme = novac", i temporalnost konzumerizma. Vrlo je detaljna i zalazi u neke oblasti koje su meni bile vrlo zanimljive i nove (npr. kako se protok vremena percepira drugacije u zavisnosti od toga iz cije vizure posmatramo svet). Postavlja jedno odlicno pitanje: da li svi mi ZAISTA imamo na raspolaganju ista 24 h ili su okolnosti ipak malo slozenije? (pretpostavljate odgovor) ...more
Roman prati priče pet žena koje žive u posve različim dobima i prostorima a čiji su životi na neki način sudbinski povezani. Rasplitanje ovog klupka tRoman prati priče pet žena koje žive u posve različim dobima i prostorima a čiji su životi na neki način sudbinski povezani. Rasplitanje ovog klupka teče glatko, nežno, na momente dramatično, prateći ciklus (po)rađanja, kako kreativnog tako i onog stvarnog.
Scena sa šumskom boginjom svojom bajkovitošću osvaja čak čitaoce koji su inače, poput mene, tvrdi na elemente magijskog realizma.
Ovo je onaj roman o kom biste odmah nakon čitanja rado proćaskale sa najboljom prijateljicom dok pijete neki topli napitak i slušate kompozicije pisane za gitaru. Ako vam, pak, ponestane ideja za slušanje, no worries, autorka romana otpočinje svako poglavlje predlogom za slušanje....more
"I was wearing my face for facing the world", kaže nam protagonistkinja, opisujući trenutak kada je po poslednji put pokušala da suoči svoju porodicu "I was wearing my face for facing the world", kaže nam protagonistkinja, opisujući trenutak kada je po poslednji put pokušala da suoči svoju porodicu sa svojom traumom iz detinjstva, sa traumom čitave porodice.
Potiskivanje zajedničke traume, ignorisanje bola, i brisanje priče koja bi narušila idiličnu sliku "srećne i normalne" porodice pokreće retraumatizaciju glavne junakinje, dajući njenoj priči težak, napet, i mučan ton.
Ovo je roman koji ćete pročitati brzo, ali "variti" sporo, danima....more
A slow-burn psychological thriller with gore galore (but only in the last chapter). I felt it was a bit rushed towards the end and that it lacked psychA slow-burn psychological thriller with gore galore (but only in the last chapter). I felt it was a bit rushed towards the end and that it lacked psychological profiling of the two main characters.
It's a short read that will give you chills. A perfect October read if you ask me. ...more
I didn't understand until much later that I'd had to learn how to love the children of others while my love for Leah was the opposite of learning - itI didn't understand until much later that I'd had to learn how to love the children of others while my love for Leah was the opposite of learning - it was the forgetting of everything.
Every time I photographed Leah, with every cunning click of the camera, it struck me that I was choosing one version of reality among many.
Everyone hunts down their memories and mutilates them according to their own design.
Throughout my life, I've known only a handful of people who professed to have had a happy childhood. All the rest are survivors. Everyone was given either too much or too little. Life is always a long journey of healing from childhood....more
Loading...
