ŷ������

Kako mi je Yvette došla pod ruku? Vraćao sam Šolohova u gradsku, a na ulazu vrteća polica s natpisom ’vrhovi svjetske književnosti��. Tamo sam uz Joycea ugrabio i ovog Maupassanta nevelikog opsega. Nakon Chestertona koji mi je ipak razmjerno naporan, ovo mi je došlo kao šetnja parkom. Jednostavna, relativno trivijalna, ali dobrim dijelom solidno obrađena tema koja mi je, za razliku od autorova razvikanog Bel-Amija na prvu puno bolje sjela. (Očito imam topose u svojim osvrtima, kao što je ova zadnja rečenica.)
Dakle, odličan prvi zaplet. A onda... očekivan, krajnje razočaravajući “Veronika decides to die�� drugi zaplet. Nadao sam se da će se fabula nekako iskobeljati iz tog fluxa, ali ne. Apsolutno razočaravajuća zadnja četvrtina te kraj novele. Šteta, jer osjetio sam neki potencijal.
Kao zaključak: po onome što sam do sad od njega vidio (sjećam se mizerne, nevjerojatno razvikane kratke priče Na vodi te spomenutog, grozomornog Bel-Amija), ne razumijem po čemu je Maupassant zaslužio mjesto na vrtećoj polici s početka. Evo 2 zvijezde da se uvrijeđeni Maupassant ne okreće toliko u grobu ovaj put.