ŷ������

4.5

Autorica Alena Mornštajnová mi je svojim romanom „Hana�� dala (za sada) najdraži roman smješten u razdoblje Drugog svjetskog rata.

Njezin roman „Tihe godine�� mi još uvijek „bježi��, ali zato sam od njezinog najnovijeg prevedenog romana „Studeni�� očekivala jako puno. Ne volim očekivanja i o radnji nisam htjela ništa znati kako si ih ne bih stvarala, ali ona divno piše i pripovijedanjem stvara opipljivu atmosferu pa nisam mogla sumnjati u kvalitetu.

Kao i kod „Hane��, trebalo mi je malo vremena da me knjiga „uzme��. Ovdje se to dogodilo kada nam počne pripovijedati drugi narator. Da, imamo dvije priče, odvojene godinama i imenima kako se ne bismo bunili i uz te se podatke jako lijepo plovi kroz njihove živote. Teške sudbine su i ovdje, ali bez obzira na to one su tu da bismo dobili likove s iskonskim i najdubljim svojim ja. Užitak je čitati i otkrivati što ih sve čeka.

Mogu reći da autorica ima umijeće pripovijedanja koje se na prvu čini vrlo jednostavno, i djeluje lako, ali mekoća, tempo i tok koji nam daje otkrivaju da je njezin stil sve samo ne običan. Kada nam priča Marie i kada nam priča Magdalena razlika je očita i tako jasna da sam imala točno takav osjećaj, da nam pripovijedaju dvije žene.

Mladi bračni par uhićen je zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv režima. Djeca im ostaju bez roditelja; otac nestaje bez traga, a majka je osuđena na dvadesetogodišnju robiju. U drugoj priči imamo djevojčicu koja završava u domu za djecu, strogoj ustanovi zatvorenog tipa u kojoj se odgajaju novi komunistički kadrovi. Ništa nije temeljeno na istinitim događajima, a sve je toliko stvarno.

To su te sudbine koje im kroje živote. Kako? Predlažem da provjerite sami. Posebna je ovo knjiga i onima koji vole drame i obiteljske priče bit će poslastica. Meni je bila! I zapišite si i ostala njezina dva prevedena naslova ako ih već niste čitali jer ćete htjeti i tamo vidjeti što je Alena Mornštajnová pripremila.

„Mirne dane, koji se ne urezuju u sjećanje, najviše volim. Oni znače da je sve u redu.��