ŷ������

“Na raznim sam izborima glasao za razne luzerske opcije, liste optimista i nadobudnjake koji su ostali ispod praga. Glasao sam za kojekakve zelene akcije, orahe i asocijacije socijaldemokrata, zaokruživao
gubitnike od Tripala do Katarine Peović, a ako postoji neki imaginarni deponij za tzv. izgubljene glasove, on je nesumnjivo pun mojih "bačenih" glasova, protraćenih uludo za entitete osuđene na život ispod praga. Ipak, kad se sjetim vlastite glasačke prošlosti, nikad ne osjećam sram što sam bacio glas. Nikad ne osjećam sram zbog onih - koji su izgubili izbore. Sram uvijek osjećam zbog onih koji su na vlast došli, pobijedili. A pogotovo zbog onih koji su na vlast došli uz pomoć mog listića. U ovih trideset godina
na izborima sam češće gubio, nego dobivao. No, zbog nekih ljudi koji su zahvaljujući mom glasu pobijedili osjećao sam ili još osjećam priličnu nelagodu. Imam se zbog njih potrebu ispričati općinstvu.
Ako mogu nešto reći sebi kao olakotnu okolnost - to nikad nisu bili ljudi koji su bili moj prvi izbor. Obično su to bili ljudi za koje sam glasao pragmatično ili u drugom krugu, koji su bili "second best". Bili su - kako se to kaže? - aha: manje zlo. Kad god bih se stidio zbog onoga što se ispililo iz mog listića, bilo je to onda kad bih glasao za manje zlo. Kad bih bio - za to su nedavno smislili termin -manjezloaš.”
― Jurica Pavičić