ŷ������

“Question your tea spoons.”
― Georges Perec, Species of Spaces and Other Pieces

“What we need to question is bricks, concrete, glass, our table manners, our utensils, our tools, the way we spend our time, our rhythms. To question that which seems to have ceased forever to astonish us. We live, true, we breathe, true; we walk, we go downstairs, we sit at a table in order to eat, we lie down on a bed on order to sleep. How? Where? When? Why?

Describe your street. Describe another. Compare.”
― Georges Perec, L'infra-ordinaire

“Scots from hogtowns or cowtowns work from cockcrow to moondown -- to chop down woodlots, to plow down cornrows.”
― Christian Bök, Eunoia

“Oulipo does not “explain�� poetry, Ouilpo tries to find constraints for new kinds of poems. Oulipo is not into theory, it is a place of creation.”
― Paul Fournel

“Poveznica knjige i osobe koja ju čita nalazi se već u samom izboru knjige: odrednici njezina žanra, naslova, spisateljskoga stila pa i samoga autora. Posebne spojnice čine citati koje čitatelji izdvajaju. Svaki izdvojen citat upućuje na onaj dio teksta u kojemu je čitatelj junak toga teksta. Prepoznati se u tekstu znači živjeti u tekstu koji je napisan upravo o tebi �� čitatelju, junaku.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Spavaća mu je soba postala knjižnicom, pa mu se događaju buđenja u kojima je umoran zbog svega onoga što piše u knjigama oko njega. Doista, činilo mu se da ga noću napadaju i pisci i junaci te da biraju noćno doba zato što je tada bez načina da se obrani.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Uvijek je sve povezano, samo je pitanje što je kome poznato. Pero Horvat - junak romana Atanor”
― Jasna Horvat, Atanor

“Tvoje je pisanje kao alkohol: u njemu nema vode. Zato te i razumiju oni koji žele biti (o)pijani. Nada Horvat - junakinja romana Atanor”
― Jasna Horvat

“Usmjerimo li se samo na tijela, iz vidokruga nam nestaju zvijezde, snovi i ljubavi, pogonska goriva naših „atanora�� u kojima se grijemo i podgrijavamo od rođenja do smrti. Iz vidokruga nam nestaju i nastojanja naših predaka da proniknu u tajnu svijeta.”
― Jasna Horvat, Atanor

“U ovoj priči glavni je junak Vatroslav Pero Horvat. On ne pamti roditelje i u vlastitu je svijetu ono što je svemiru vodik �� element koji se susreće posvuda, ali u malim količinama.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Ostavljao je dojam kao da se nikada neće vratiti, ali i kao da će ga sve što mu pripada uvijek dočekati.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Motreći ju, sve mu je postalo zanimljivo. Čak i ono što je najteže: živjeti vlastiti život.”
― Jasna Horvat

“Prihvati li se mogućnost da i književnost izgrađuje sustav, tada je okruženje književnoga lika mreža, a sam književnik lik pojedinac je koji je pokrenuo kotač odnosno sustav.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Knjiga je kotač i ima vlastiti život, jednako kao što je i život kotač koji se uvrće u vlastitu knjigu.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Ozana Nada Horvat pjesnikinja je i izražava se riječima. Njezine su pjesme izravni prijenosnici čuvstava koje u njoj pobuđuju ljudi i priroda. Dok je u stanju pjesničkoga zanosa, oči su joj suhe, premda su joj osjetila uznemirena, i u stanju je povišene temperature. Tek kada ju pjesnički zanos mine i kada pjesme čita u sebi ili ih naglas izgovara, tada je čitateljski ganuta. Ta dva zanosa �� čitateljski i stvarateljski �� Ozana Nada Horvat ne poistovjećuje. Kada je pjesnik, tada je kozmos. Kada je poezijom obuzet čitatelj, tada je otisak u koji je kozmos upisao svoje ime.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Prostor pjesme kozmička je plazma, a glasovi uklesani u riječi i stihove spomenici su zajedničkim zračenjima jednoga sa samim sobom i jednoga s mnogima”
― Jasna Horvat, Atanor

“Uz kozmogonijske stihove Vatroslav Pero Horvat vraća se u svoje prirodno stanište, aktivan je primatelj i davatelj kozmičkoga zračenja. On je vodik i unatoč tome on je zraka, ali i snop zraka. Vatroslav Pero Horvat čitatelj je signala, a time i pjesnik čije su tijelo, misao i duša zbirka otisnutih kozmičkih sila.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Atanor je knjiga igračka. Nije ga potrebno čitati po određenom pravilu, a opet, moguće je slijediti periodni sustav elemenata i prateći orbitale ili periode otkrivati u njih upisani model svemira.”
― Jasna Horvat, Atanor

“U Vatikanu se čuva rukopis Speculum veritatis u kojemu se nalazi slika na kojoj Merkur u jednoj ruci drži telum passionis, a drugom rukom okreće kotač s osam podjeljaka. Kotač je to koji označava proces, a dijelovi kotača prikazuju ključne sastavnice procesa: smjene godišnjih doba, ciklike i sezone. Kotač, taj omiljeni simbol alkemije, jednom pokrenut okreće se milenijima i okretat će se i nadalje. U njegovu je okretanju sadržana kružnost procesa, uzlijetanje i slijetanje, cikličnost i kruženje, silazak Boga k čovjeku i uzdizanje čovjeka k Bogu, tu su kreposti i poroci te snage i slabosti”
― Jasna Horvat, Atanor

“Hram je prostor koji okuplja one koji traže duhovno utočište, ali je i prostor posredovanja između tri svijeta �� neba, zemlje i ponora. Ako je nebo prostor duha, a zemlja prostor duše, tada se podzemni svijet nameće kao prostor tijela. Ljudska tijela ukapaju se u zemlju nakon što su život provela na ovomu svijetu stremeći ka „nebu��. Njihov dolazak i odlazak s ovoga svijeta posvećuje se u hramu te je hram medij za posredovanje svjetovima u koja dolazimo, napuštamo ih i naposljetku im se vraćamo”
― Jasna Horvat, Atanor

“Trokut oko kojega se okreće ljudsko postojanje Ozana Nada Horvat naziva transgeneracijskim trokutom čije su ključne točke: predci, roditelji i djeca. U osječkom Parku kralja Držislava šezdesetih je godina postavljena skulptura Majka i dijete umjetnika Stjepana Brlošića. Ozana Nada Horvat svaki put kada prolazi parkom susreće se sa skulpturom i razmišlja o sjedećoj majci koja na koljenima drži uspravljeno dijete. Spojeni čvrstim stiskom ruku i uperenih pogleda jedno u drugoga, majka i dijete svijet su za sebe. U skulpturi oni su doista sami, ali kako je umjetnik za izradu njihovih tijela rabio aluminij, metal koji poput srebra stvara torzijska, refleksijska polja, na pojedinim mjestima skulpture stvara se dojam zrcala, a iz tijela majke i djeteta na takvim zrcalnim mjestima, reflektiraju svi oni kojih u tom trenutku nema �� očevi, braće i sestre, bake i djedovi, predci”
― Jasna Horvat, Atanor

“Novo je doba donijelo mogućnost da svatko od nas postane svojevrsni posvećenik i da jednostavno izađe iz vlastitog života izmještanjem u mrežu i ekran.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Tiskane knjige, novine, pa čak i razglednice, oglasi i osmrtnice za Sunčicu Davorku Završnik u sebi posjeduju snažnu melankoliju. Sve su to predmeti što umnažaju riječi koje posijane pisanjem klijaju u ljudskim duhovima i izrastaju u vlastite živote.”
― Jasna Horvat

“Pojačano pamćenje uzrokovano uporabom olova, suprotno očekivanju, melankoliju nije umanjilo, već ju je osnažilo i cjelokupni planet zarazio se tom bolešću pisaca i umjetnika. Time se potvrdila čudesna težina olova koju su zamijetili još alkemičari i zbog koje im je olovo postalo važnim sastojkom u pokušajima proizvodnje zlata.”
― Jasna Horvat, Atanor

“nercija koja je upisana u ljudska tijela takva je da ljudi, ti savršeni strojevi, svakoga dana sami sebe napajaju gorivom, prazne se od nakupljenih i prerađenih energenata, treniraju kako bi povećali izdržljivost te čuvaju i održavaju svoja tijela tvornice. I ne samo to, ljudi svoja tijela �� tvorničarske spremnike, ukrašavaju i dotjeruju te revnosno potiču na proizvodnju energije preradbom hrane.”
― Jasna Horvat, Atanor

“Je me souviens de "Dop Dop Dop, adoptez le shampooing Dop". (Je me souviens, 1978)”
― Georges Perec

“Une traduction est une œuvre, les traducteurs sont des auteurs.”
― Hervé Le Tellier, The Anomaly

“Il a sorti son carnet, un stylo, il tente de s'abstraire des cris, du bruit, il prend des notes: Épuisement d'un lieu improbable. Mais non. Pourquoi marcher à l'ombre de Perec? Pourquoi ne s'affranchit-il jamais des influences, des figures tutélaires? Pourquoi, quand il ne craint pas d'être un imposteur, n'est il qu'un gamin en quête d'adoubement?
Posément, il inscrit Mode avion.”
― Hervé Le Tellier, L'Anomalie

“Victor vient de poser le dernier mot au court livre qui raconte l'avion, l'anomalie, la divergence. Comme titre il a pensé à Si par une nuit d'hiver deux cent quarante-trois voyageurs �� et Anne a secoué la tête ��, puis il a voulu en faire l'incipit et Anne a soupiré. Ce sera finalement un titre bref, un seul mot. Hélas, L'Anomalie était déjà pris.”
― Hervé Le Tellier