欧宝娱乐

“Kakvi smo mi to ljudi? Kakav smo mi to narod?... Izme膽u Azije i Evrope, na granici vera, carstava, ginuli smo nerazumno, vi拧e za druge nego za sebe... i ne stekosmo ni jednog vernog prijatelja. Taj nesre膰ni i prokleti srpski narod! U Evropi smo danas jedina dr啪ava koja nema nijednog istinskog prijatelja. Nijednog! Ali nas Bog opet sa膷uva. Sa膷uva nas zbog ne膷eg. I za ne拧to.”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga I

“Ali 啪ivot se nikome, razumete li me, nikome na ovom svetu ne duguje. Ni majci, ni deci, ni prijateljima, ni jedom idealu! 沤ivot je moje neprikosnoveno pravo! U 拧ta i kako 膰u ga satreti, moja je li膷na stvar.”
― Dobrica Cosic, Vreme smrti, knjiga III

“Mene vi拧e ni拧ta ne mo啪e da porazi. Ni za膷udi. Ni zasmeje. Zato iskreno sa啪aljevam 啪ive. Oni ne znaju da je od prostora na zemlji 膷oveku neophodan samo prostor komotnog le啪aja. Od vremena, dok voli. Od imanja, da nije ni gladan ni 啪edan. Od znanja, da zna svoje telo. Od prava, da sme da ne voli onog koga ne voli. I jo拧 pone拧to slobode za sebi膷luk i igru”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga III

“Shvata拧 li 拧ta je to po膰i u rat? Ako se i vratim, ne膰u biti onaj koji je oti拧ao. Ja se, Natalija, ne bojim smrti, bojim se rata. U啪asno se bojim rata.”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga I

“Nije li, ipak, ljudska glupost mati svakog zla na ovom svetu?”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga I

“Cruelty is absolutely foreign to their natures.Some people once talked of setting up a branch of the " Prevention of Cruelty to Animals" in Serbia, and were asked in astonishment what work they supposed they would find to do ; who ever heard of a Serbian being cruel to child or animal?”
― Flora Sandes, An English Woman-Sergeant in the Serbian Army

“The French always make our sort happy because, like us, they know how to love, they're just as good at playing the accordion, and they've made a real art of their inability to bake proper bread.”
― Sa拧a Stani拧i膰, How the Soldier Repairs the Gramophone

“U tim se膰anjima nastoji da ne preobra啪ava 膷injenice u svoju korist, iako shvata da je u ljubavi to najte啪e, mo啪da i nemogu膰e. Ljubav, to odavno zna, hrani se la啪ima, ponekad uspe拧nije no istinama. A ishod tih pre啪ivljavanja i obuzetosti ipak je isti: i s tugom i s ozareno拧膰u uvi膽a kako nema prava da joj i拧ta zameri, a najmanje da se ose膰a uvre膽enim. Takva zaklju膷ivanja ne sadr啪e ni spokojstvo ni nadu. Naprotiv, iz njih se talo啪i ono najte啪e nespokojstvo koje zaljubljenima ne pru啪a izgovor za bilo kakvu osvetu zbog neuzvra膰ene ljubavi, te 膷este sklonosti i velikodu拧nih ljudi.”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga III

“Ja smatram da postoje svi razlozi za 啪ivot, ali ne uvek, ne i za svakoga. Ponekad nema smisla 啪iveti samo 啪ivota radi. Ali o tome ne mo啪emo ubedljivo razgovarati. Ni sporiti. Sva su ta velika pitanja 啪ivota sasvim li膷na stvar.”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga III

“We play in twelve rounds. The present against me. I lost the previous eleven. Defeat after defeat. And now I am waiting for the last round. The key round. The fact that I did not fall so far gives me more strength. It鈥檚 only now that I hope to win, by knock-out, because the fate is too tired from punches that it will eventually fall by itself. And maybe it will fall on knees when it realizes that I am not going to fall.”
― Slavi拧a Pavlovi膰

“Kada je Nejtan to pomenuo, shvatio sam da je grad ostao potpuno isti. Malo toga se promenilo na povr拧ini, ali je sve ostalo onako kako je bilo pre mog odlaska. 鈥濨a拧 je lep grad, i prili膷no prisan鈥�, rekao bi moj otac. Ranije nisam znao 拧ta bi mu to zna膷ilo. Kako to da grad mo啪e da bude prisan? U stvari, shvatam da je sam grad upio dobrotu ljudi koji stanuju u njemu, tako da je i sam postao divan i topao. Sada je, dodu拧e, potpuno obojen u sivo, sa ponekim 拧arenim bilbordom; modernizacija je i ovde uhvatila maha. Nadam se da ga ne膰e asfalt u potpunosti prekriti, pogotovo one divne parkove i centre. Ah, kako si mi nedostajao, gradu! Tvoji lepi trgovi i dalje odi拧u onom sve啪inom koju upijam sada, ba拧 kao i pre.”
― Nikola Ajzenhamer

“Rat je najgori ljudski posao, Ivane. Uvek zlo ratuje. Ponekad taj stra拧ni posao pokre膰e pravda. Neko ga radi da bi 啪iveo. Mi Srbi radimo za 啪ivot. Idi s voljom da 啪ivi拧. I s verom po拧ao, sine.”
― Dobrica 膯osi膰, Vreme smrti, knjiga II

“Now I am writing this diary in English, which for me is not the language of intimacy or love, but an attempt at distance and sanity, a means of recalling normality.”
― Jasmina Te拧anovi膰, The Diary of a Political Idiot: Normal Life in Belgrade

“Jedino kad 啪murim
Ne brojim ti poglede
Poklonjene drugima,
A ne meni.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“It鈥檚 funny 鈥� you Irish are so like the Serbs.”
― Rebecca West, Black Lamb and Grey Falcon

“Kad umrem, prekinuce se jedna srebrna nit sa nanizanim glatkim biserima koji ce se rasuti po zemlji i otkotrljati kuci svojim majkama skoljkama na dnu mora.
Ko ce zaroniti za mojim biserima kad mene ne bude vise? Ko ce znati da su bili moji? Ko ce znati da je ceo svet nekad visio oko mog vrata.”
― Jostein Gaarder, The Christmas Mystery

“Koliko volite sebe - to je va拧a cena.”
― Don Migel Ruiz

“Vremenom
Nau膷ili smo
I skr拧tenih ruku
Pogledima da
Grlimo se na sav glas
膶ak i kada 膰utimo.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“Ma koliko ne啪an,
Tvoj je dodir neiskren.
Zagrljajem
沤eli拧 me smrskati.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“Svud po meni
Cvetaju
Tvojih prstiju tragovi.
Suzama
Zalivam im korenje.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“Ne啪na kao ru啪a,
Tvoja ko啪a
Pod moje se prste
Do kostiju pribola.
Svaki trn joj volim.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“Kad god se sretnemo,
Miri拧e拧 na cimet
I tu膽e ruke.
Niko ne oseti,
Samo moja krv.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“Pune su mi o膷i smeha
Dok 膷ekam,
Usana sve啪ih
Meni da se vrati拧
I dodirom
Sve moje smrti
U sekundi ozdravi拧.”
― 膼or膽e Simi膰, Pitomi vulkan

“My longing is The Father, my shelter is The Son, my protection is The Holy Spirit, holy Trinity, glory to you.

袧邪写邪褮械 褬械 屑芯褬械 袨褌邪褑, 锌褉懈斜械卸懈褕褌械 屑芯褬械 褬械 小懈薪, 蟹邪褕褌懈褌邪 褬械 屑芯褬邪 袛褍褏 小胁械褌懈, 孝褉芯褬懈褑械 小胁械褌邪, 褋谢邪胁邪 褌械斜懈.”
― Saint Joanikije Devi膷ki/小胁械褌懈 袌芯邪薪懈泻懈褬械 袛械胁懈褔泻懈