ŷ������

“Otišao bih malo dalje... moćan čovjek je oksimoron. Moć negira čovjeka, odnosno uzlazak do čovjeka uvjetovan je abrogacijom moći. Govorim ti samo... do čega sam došao, ma i tako ne sasvim svoj.��, sam protisnuo oporo, riječi nižući ne značajnije nego izdisajem bolesnoga daha, no morao sam se izjasniti dok sam i dalje to bio sposoban. “Još nešto, o tiraniji, njezinoj genezi kao nečega istovjetnog sa zlom... otkrio sam da ona pak dolazi od čina dobrote, ispoljavanja saučešća ravnodušnoj pojavi. Tiranija je primanje saučešća na dug kojeg potajice ne mislimo platiti, ili mislimo ali stvar ostavljamo postrance dok ju jednom sasvim ne zaboravimo. Prevara dakle, a tu nas eto opet onomu instinktivnom, nerazumnom iz čega sve potječe.”
― Ivan Baran, Veliki pad