欧宝娱乐

“A za拧to? Za拧to sve to? Kasnije sam poku拧avao da to objasnim potrebom za onom 鈥渟lobodom鈥� koja se sastoji ni od 膷ega i ni膷emu ne vodi, ali koja zato nije manje stvarna i imperativna potreba. 膶itavog sam se vijeka od ne膷ega 鈥渙sloba膽ao鈥�! 沤ivot mi nije bio drugo nego niz susljednih 鈥渙slobo膽enja鈥�. Odbacivao sam od sebe sve, svla膷io se do gole ko啪e, kao brodolomac pred skok u valove. Vjerovao sam da tako postajem cjelokupniji; vi拧e svoj, vi拧e ja. Ostavljao sam nasu拧ne oslonce, napu拧tao dragocjene izvore okrepljenja, a sve zbog one male neslobode kojom su me sputavali. Na epidermi li膷nosti osje膰ao sam kao ve啪anj 膷ak i tako nje啪ne dodire da ni s芒m nisam znao jesu li oni milovanje ili sputavanje. Kad su svi mostovi bili spaljeni, pitao sam se: 拧to si time postigao? Usamio si se, ogolio do kosti, stvorio oko sebe pojas pusto拧i. Li拧io si se svega, pa najzad i sebe sama - osaka膰ena i nepotpuna bez svega onoga 拧to te integrira i obja拧njava. Drugi imaju bar svoje lance. Ti nema拧 ni to.

Nisu izostale ni varijacije na temu 啪谤迟惫补.

- 沤rtva! Umjetnost i 啪谤迟惫补! Vje膷iti binom, u njegovim beskona膷nim odnosima i omjerima. 沤rtva i umjetnost. 沤rtva umjetnosti. Umjetnost 啪rtve. A 啪谤迟惫补 za instrument bez sumnje predstavlja najvi拧i stepen 啪rtve za koji je sposoban ljudski stvor. Ta molim te, zar bi iko od nas bio spreman da za 膷ovjeka prinese onoliku 啪rtvu koliko prinosi za instrument!”
― Vladan Desnica, Prolje膰a Ivana Galeba