ŷ������

Postoje dva načina da se ne pati. Prvi mnogima uspjeva: prihvatiti pakao i postati dio njega do te mjere da ga ne primjećuješ. Drugi je rizičan i zahtjeva neprekidnu pažnju i učenje: usljed pakla tražiti i prepoznavati ono što nije pakao, i činiti da traje, dati mu prostora.

Štagod da se izjalovi, gradovi će biti prisutni sa finesama koji će putniku pružati novu dimenziju. Ta dimenzija ne samo da ima svoj unutrašnji oblik, to će putnik u sebi morati da spozna, već će i spoljni, novi simboli da preuzmu vođstvo u tome kako će putnik da određuje svoj pogled na grad, pa i da ga pamti. Simboli grada moraju da se održavaju i njeguju kako bi grad održao spoljni izgled i time bio prigodan čovjekovom oku, jer u suprotnom oni polako propadaju i gase se odnosno prerastaju u nešto drugo. Tako Kalvino jednom prilikom kaže da je tajna grada u tome što poznaje samo odlaske a ne i povratke. Možda je kod putnika obrnut slučaj te on pamti samo dolaske? Kalvinovi gradovi su puni neke tajanstvenosti, poput Borhesovih priča, skloni su vječnom previranju iz jednog ka drugom pogledu. Kopanju rupe bez dna. Kalvino kroz Marka Pola prikazuje da unutrašnji život može da bude isto onako raznovrstan, šarolik i bogat iskustvom kao i život onog koji osvaja carstva i pronalazi nepoznate zemlje kao što je to svojevremeno činio mongolski poglavica Kublaj-kan.