ŷ������

Nije savršena knjiga ali toliko sam se emocionalno povezala s njom da zaslužuje najveću ocjenu, a i jedna od rijetko mi se suvremene knjige svide, pogotovo na ovako dubokoj razini. Dulje vrijeme nisam čitala obiteljske sage, a ovaj roman ima sve što bi željela od knjiga takve vrste. Prati dvije obitelji kroz desetljeća života njihovih članova, kroz političku situaciju, društvene promjene, tragedije a sudbine likova se neprestano isprepliću stvarajući jedinstveni kolaž u kojem se mogu promatrati obrisi svih vrsta ljudskih odnosa - muška prijateljstva, ženska prijateljstva, odnosi majka i sinova, odnosi majka i kćeri, bratski odnosi, bratsko-sestrinski odnosi. Bez obzira na sve što se događa u knjizi, smatram da ovo je knjiga koja naglašava važnosti povezanosti i prihvaćanja drugih bez obzira na njihove nedostatnosti i postizanja oslobođenja u ponovnoj uspostavi odnosa s izgubljenim bližnjima. Moram priznati da nisam previše znala o Baskima i njihovoj borbi za nezavisnost, pogotovo ne kada je njihova borba prerasla u terorizam. Ova knjiga pokazuje kako i političke borbe melju običnog čovjeka, koji postaje njihovom žrtvom i kako se nacionalističke ideje stavljaju prije dobrobiti stvarnih ljudi. Zanimljiv je detalj da je nacionalizam ETA-e ljevičarski, odnosno socijalistički, tako na da sloj mržnje prema Španjolcima, dodaje sloj netrpeljivosti prema dobrostojećim ljudima zbog čega je Txato, kao dobrostojeći poduzetnik bio na meti organizacije koja mu je prijetnjama pokušavala nepravedno oduzeti i novac koji nije imao. Sviđa mi se i što je opisana kompleksnost i težina cijele političke situacije, i što osim nekoga tko je žrtva, postoji razumijevanje i za drugu stranu, nekoga tko odluči sudjelovati u borbi, na nekoj razini biti spasitelj naroda i u tom procesu postane tiranin, a na kraju na određenoj razini žrtva i time se zatvara slavni trokut progonitelj-spasitelj-žrtva. Nasilje i rat su igra u kojima nema pobjede, u kojoj se uloge samo izmjenjuju ovisno o trenutku i pozicijama moći. Može se vidjeti i kako ljubav prema slobodi i domovini može donijeti destruktivne plodove upravo u okolini na koju je usmjerena, kada se prihvati da cilj opravdava sredstvo. Koliko sam shvatila dio događaja se temelji na stvarnosti, što cijelom romanu daje dodatnu težinu, ali drago mi je što to nisam znala kad sam čitala, jer me kao i fikcija potpuno slomio.
Roman prati dvije obitelji, vrlo matrijarhalne strukture, u kojima glavnu riječ vode dvije snažne, dominantne žene - Miren i Bittori, koje su od najranijih dana povezane prijateljstvom, kao i njihovi muževi. To prijateljstvo doživljava nepremostivi raspad nakon što ETA označi Txatoa kao politički nepoželjnog nakon čega slijede prijetnje, grafiti, zlostavljanje koje kulminira u atentatu koji je organizirana ETA, teroristička jedinica koja se bori za oslobođenje Baskije, čiji je član sin od Miren. Različitost pogleda na političku situaciju uvjetovana je i socijalnom razlikom između obitelji- Bittorina obitelj je bogata, Mirenina nije. Moram priznati da nisam još naišla na tako dobar opis u književnosti utjecaja dominantnih, narcističnih majki na cijelu obitelj, naročito djecu, od koje je svako pogođeno na svoj jedinstveni način te time imaju jedinstvene psihološke rane i različito razrušene sudbine. Roman ima zanimljivu strukturu s vrlo kratkim poglavljima, koje ostavljaju dojam fotografija, izgrađenih kao sjećanja. Radnja nije linearna, nego se sadašnjost neprestano izmjenjuje s prošlošću, kao što se i izmjenjuje fokus na likovima. Vidjela sam u osvrtima kako su neki dali kritiku da su im likovi bili preslični i da ih nisu mogli razlikovati, ali ja smatram kako je distinkcija bila vrlo jasna, i da svaki lik ima izrazito snažnu osebujnu životnu priču uz vrlo inteligentno kreirane točke koje ih povezuju. Preko života likova autor dotiče širok spektar tema - od nesretne ljubavi, žalovanja, usamljenosti, patriotizma, socijalne situacije i različitih životnih uloga, vjere, neplodnosti, teških bolesti, homoseksualnosti, krivnje, pomirenja i oprosta i mislim da to radi na izrazito prirodan, nenametljiv način, na način na kojem se susreće s tim temama u stvarnom životu, bez da ja ijedna pretjerano naglašena. Povezala sam se na emocionalnoj razini sa svim likovima, zbog čega mislim da je autor bio izrazito uspješan u njihov kreaciji. Što se tiče jezika, jednostavniji je i oslanja se na euskeru (jezik Baska), tako da je i u prijevodu zadržano puno izvornih riječi, što mi se sviđa jer je Baskima jezik od izrazite važnosti izbor ponosa ali kontinuiteta njihove prošlosti i potvrde jedinstvenosti njihovog identiteta. Velik dio radnje se odvija kroz dijaloge, uz ponešto kratkih rečenica iz unutarnjih monologa, ali karakterizacija likova je obavljena gotovo isključivo kroz događaje, a ne direktne opise, zbog čega je bogatstvo karakterizacije i razvoja likova u ovom romanu posebno postignuće. Bez obzira na to što je velik fokusa na razgovorima, događajima autor odlično opisuje i subjektivno iskustvo. Na određenoj razini ja sam se osjećala kao da doživljavam ili kao da sam doživjela stvari koje su opisane. S likovima sam doživjela strah, ljutnju, bespomoćnost, nostalgiju, ljubav, tugu i na kraju katarzu i ovo je jedna od rijetkih knjiga koja se uspjela izazvati tako široki spektar dubokih emocija u meni. Mogla bi ući i psihološku karakterizaciju likova ali toliko ih ima da bi osvrt bio predugačak, a i nekako mislim da to nije bio primarni cilj ove knjige. Knjiga je nevjerojatno dobro prikazala tragičnost vrtloga sudbine koji ne možemo predvidjeti ni kontrolirati. Ne možemo izmijeniti doba u kojem živom kao ni događaje na velikoj skali koji nam mijenjaju tok života i utječu na odnose koje imamo. Život uvijek ostaje nevjerojatno zamršen i isprepleten sa sudbinama drugih, koji su nam uvijek na kraju potrebni kako bi postigli unutarnji mir i slobodu od njegove tragičnosti.



Fraktura hvala na lijepom izdanju! <3