欧宝娱乐

“Snovi su se raspr拧ili, ostala je gola, opora realnost. Ipak, osje膰am da bez obzira gdje sada bio, 拧ta radio, bio pijan ili trijezan, pri膷ljiv ili 拧utljiv, misli拧 isto 拧to i ja - da na kraju svijeta, u beskraju svemira, postojimo samo nas dvoje, da smo nas dvoje zapravo cio jedan kosmos. Tako 膰e i ostati.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Bra膰o, ne bojte se grijeha ljudskog, volite 膷ovjeka i u njegovu grijehu jer ta je ljubav sli膷na bo啪anskoj ljubavi i vrhunac je ljubavi na zemlji. Volite sva stvorenja Bo啪ja, i cjelinu i svako zrnce pijeska. Volite svaki listak, svaku zraku Bo啪ju. Volite 啪颈惫辞迟inje, volite biljke, volite svaku stvar. Bude拧 li volio svaku stvar, spoznat 膰e拧 i tajnu Bo啪ju u stvarima. A kad je jednom spozna拧, upoznavat 膰e拧 je neprestano, svakog dana, sve bolje i bolje. Najposlije 膰e拧 zavoljeti cijeli svijet sveobuhvatnom, svemirskom ljubavlju. (...)
Pred gdjekojom mi拧lju stane拧 u nedoumici, pogotovo kad vidi拧 grijehe ljudske, pa se pita拧: "Da se poslu啪im silom ili poniznom ljubavlju?" Uvijek se radije odlu膷i za "poniznu ljubav". Ako se tako odlu膷i拧 jednom zauvijek, mo啪e拧 cijeli svijet pridobiti za se. Ponizna je ljubav strahovita snaga, najmo膰nija od sviju, njoj nema ravne na svijetu. Svakog dana i sata, svake minute ispituj se i pazi na sebe da ti vanj拧tina bude doli膷na. Pro拧ao si, recimo, mimo malog djeteta, pro拧ao si srdit govore膰i ru啪ne rije膷i, s gnjevom u du拧i; mo啪da nisi ni opazio djeteta , ali je ono vidjelo tebe, i tvoj je mo啪da ru啪ni i zazorni izgled ostao urezan u njegovu neza拧ti膰enu srcu. Nisi to znao, a mo啪da si mu ba拧 time bacio u du拧u zlo sjeme koje 膰e zacijelo jednog dana niknuti, a sve samo zato 拧to se nisi suzdr啪ao pred djetetom, 拧to nisi uzgojio u sebi djelatnu i bri啪ljivu ljubav. Ljubav je, bra膰o, u膷iteljica, ali je treba znati ste膰i, jer se te拧ko stje膷e i skupo pla膰a, dugim radom i na dugu stazu, jer ne smije se voljeti samo na trenutak i slu膷ajno, nego do kraja 啪颈惫辞迟a. Slu膷ajno mo啪e svak zavoljeti, 膷ak i zlikovac. Moj brat mladac molio je i ptice za opro拧tenje: to je naoko besmisleno, a ipak ima smisla, jer je sve kao ocean, sve te膷e i dodiruje se, na jednom mjestu dotakne拧, a na drugom se kraju svijeta osjeti. Ako je i ludo ptice moliti za opro拧tenje, i pticama bi bilo lak拧e, i djetetu i svakoj 啪颈惫辞迟inji oko tebe kad bi bio bar malo plemenitiji nego 拧to jesi, bar mal膷ice plemenitiji. Sve je kao ocean, kad vam ka啪em. Onda bi se i pticama po膷eo moliti, pro啪et op膰om ljubavlju, kao u kakvu zanosu, i molio bi se da ti i one oproste grijeh tvoj. 膶uvaj taj zanos, koliko se god on ljudima 膷inio besmislen.”
― Fjodor Mihajlovi膷 Dostojevski

“Sve kretnje, bilo u vi拧im ili ni啪im svjetovima, rezultat su volje i ljubavi. S njom i radi nje se pokre膰e kosmos. Ljubav je osnovni razlog djela i njihov cilj. S njom i radi nje su stvoreni svjetovi. U kosmosu se ne desi niti jedan pokret, a da nije rezultat volje i ljubavi koja je njegov uzrok i cilj. Su拧tina ljubavi jeste kretanje du拧e onog koji voli prema svom voljenom. Ljubav je ustvari neprestano kretanje. Vrhunac ljubavi je obo啪avanje, poniznost, skru拧enost i potpuna predanost i pokornost voljenom. Ljubav je istina s kojom, i radi koje su stvorena nebesa i Zemlja, ovaj i Onaj svijet.”
― 丕亘賳 賯賷賲 丕賱噩賵夭賷丞, Taman Orang-orang Jatuh Cinta dan Memendam Rindu

“Jednako je vjerojatno da 膰emo povrijediti svemir, koliko i da 膰emo mu pomo膰i, a vrlo vjerojatno ne膰emo u膷initi ni拧ta od toga.”
― John Green, The Fault in Our Stars

“Kakva bi utjeha bila imati vlastite organske prijatelje i brinuti se za njih u ovomu usamljenom svemiru. Poput ljudi, oni su kombinacija trnja i zvijezda.”
― Michael D. O'Brien, Voyage to Alpha Centauri

“Mislila sam da 膰u umaknuti tamnomu oblaku uspomena - zato sam se prijavila na ovo putovanje. Sada vidim da svijet nosimo sa sobom kamo god da krenemo. Znam da se moramo tome oduprijeti. Je li to mogu膰e? Nadam se jest - ne, nadam se da jest! Svaki je 膷ovjek svijet za sebe, 膷itav svemir, zapravo.”
― Michael D. O'Brien, Voyage to Alpha Centauri

“Se膰am se ble拧tavog li拧膰a svemira i njegovog nali膷ja.”
― Dejan Stojanovic, Krugovanje