欧宝娱乐

“Ruke. Svemu su krive ruke. To je kod nas i kod majmuna koji jedini medju 啪ivotinjama imamo ruke!
I gledao je ruke. Ruke pametne i vrijedne, svemo膰ne i lukave, stra拧ne, zlo膷ina膷ke ruke. Mogu se stisnuti u 拧aku, ra拧iriti u lepezu i sklopiti u najropskiju molitvu. Njima se mo啪e dohvatiti no啪 i pi拧tolj i protivni膷ki grkljan鈥�
Rukama se mo啪e zadaviti!
Ta ga je 膷injenica zaprepastila. Ovim istim rukama kojima se miluje draga po kosi i pas niz dlaku, kojima se odmahuju pozdravi i 拧alju poljupci onima koji odlaze ili onima koji ostaju鈥� Ruke rade, grade, stvaraju, onda opet uni拧tavaju i ru拧e 拧to su stvorile. Lude ruke. Ruke hvataju ruke, uvjeravaju se stiskom o medjusobnom prijateljstvu, bratstvu, solidarnosti i vjernosti do smrti, zatim ruke ustaju protiv ruku, bore se protiv ruku, sakate ruke. Ruke ubijaju ruke. Ruke ubojice. Svemu su krive ruke, to je jasno. A da nema ruku? 鈥� nosovi bi nam se izdu啪ili u surle ubila膷ke, bili bismo mali dvono啪ni opaki slonovi.”
― Ranko Marinkovi膰, Ruke

“Ali to su 谤颈箩别膷颈! Rije膷i ne dolaze iz 啪elje, nego s jezika. Lako je jeziku mljeti koje拧ta; od toga se umire samo u onim knjigama koje ti lista拧. Jezik izbaci u svijet svoje 谤颈箩别膷颈 (uostalom, uvijek iste i davno poznate 谤颈箩别膷颈) i rasplinu se kao dim. Ni拧ta se nije dogodilo. Svijet i dalje hoda, jede, pu拧i i spava, i opet govori 谤颈箩别膷颈, i opet se ni拧ta nije dogodilo. Svijet 啪eli govoriti, ali svoje 啪elje ne iskazuje 谤颈箩别膷颈ma; 拧tovi拧e, 谤颈箩别膷颈ma ih skriva i zaklanja. Rije膷i su maska. On ne 啪eli ono 拧to govori.”
― Ranko Marinkovi膰, Ruke

“Bio je svjedokom bezbrojnih ljudskih 啪alosti, smrt je bila njegova inspiracija, njegov medij, jedina stvarnost njegove ma拧te.”
― Ranko Marinkovi膰, Ruke

“Ali ka啪e se: 拧to trijezan misli, to pijan govori. A san je kao neko pijanstvo, 膷ovjek ne zna 拧to radi, pa se mo啪e pomisliti... sva拧ta.”
― Ranko Marinkovi膰, Ruke