ŷ������

“Najbolje fotografije uvijek ostanu nesnimljene. To je u redu. Ne treba sve završiti na fotografiji. Ono što je najvažnije treba da ostane u sjećanju.”
― Semezdin Mehmedinović, Me’med, crvena bandana i pahuljica

“Tako mnogo imena susretnemo tijekom ž�����dz�a. Koja ti kidaju srca i diraju te do suza. Koja postaju ljubljenima ili neprijateljima. Katkad listam svoj adresar. To je zemljovid mojeg ž�����dz�a.”
― Sofia Lundberg, Den röda adressboken

“Kad ti je teško, brani se sjećanjima!”
― Enes Karić, Pjesme divljih ptica

“Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najčistiji obraz; ��Dz���ž�ԴDz��� je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji ���ǻ徱č; lijepo ��DzԲ�š������� najbolji je drug; blagost je najbolji ��dz���ćnik; zadovoljstvo je najveće bogatstvo; Allahova ��dz���ć je najbolja ��dz���ć; a �����ć������� na smrt najbolji je propovjednik.”
― الحسن البصري, Čujem šum, prijatelja ne vidim

“Da, tako je to: većina se ljudi zavarava dvostrukim pogrešnim uvjerenjem - vjeruje u vječno �����ć������� (na ljude, stvari, djela, narode) i poništavanje (djela, grešaka, grijehova, nepravdi). Obje su vjere lažne. U stvarnosti je upravo suprotno: sve će biti zaboravljeno i ništa neće biti poništeno. Ulogu izvršitelja tog poništavanja (osvete i opraštanja) preuzima zaborav. Nitko ne može poništiti nepravde koje su učinjene, ali sve nepravde bit će zaboravljene.”
― Milan Kundera, The Joke

“Očuvano u jeziku i s jezikom, predstavlja to isti kontinuitet trajanja, istu predaju kao i jezik sam. Nema tu izravne veze s genetikom, s podrijetlom, kako se sada počelo egzaktno istraživati. Sve je to jezična baština. Svakoga tko se udubi u to mora iznenaditi koliko je praslavenskoga mitskog govora prisutno u našoj jezičnoj porabi kako smo ju naslijedili od svojih starih. Ona se, naravno, stalno mijenja i upravo u toj mijeni traje.Tako nam čuva i izraze i obrate koji se izvorno odnose na mitski ustroj svijeta. To je odavno zaboravljeno. Nova svetost potpuno je potisnula staru. Ali ono što je očuvano s jezikom omogućuje nam da tu staru svetost ipak, nepotpuno doduše i manjkavo, ali pouzdano, oprezno pipajući upoznajemo. Tako opet postaje naša. Svi koji smo rasli u tom jeziku i srodili se s njime, kada ju upravo preko toga jezika upoznamo, prepoznajemo ju kao svoju, naslojenu u dubinskim našim i zatrpanim slojevima. Doživljujemo to kao neko oživljeno �����ć�������. Tako ove tri knjige mogu progovoriti čitatelju.
Probuđeno �����ć������� postat će pamćenje i trajno obogatiti onoga koji ga stekne.”
― Radoslav Katičić, Gazdarica na vratima

“Svaki čovjek želi živjeti što dulje, ali znate što, uopće nije lijepo ostati zadnji. Život više nema smisla kad su svi ostali mrtvi.”
― Sofia Lundberg

“Ali ljudsko �����ć������� slično je kasnonoćnom veseljaku koji je previše popio: ma koliko se trudio, jednostavno ne može hodati ravno. Tetura kroz labirint inverzija, često krivuda u ošamućujem cik-caku, imun na razum i u svakom trenutku u opasnosti da se sruši.”
― Elif Shafak, 10 Minutes 38 Seconds in This Strange World

“Moje �����ć������� me vodi onemoćalom protjecanju, usporenom, utopljenom odsjajem modromasnog neba, kao u požažici me odnoseći od poimanja vlastitosti. Zlokobnosive, sivomračne, kamenjem osute duboke ponikve skrivotajno služe širokim idejama, ropotarija je to svega do straha shvatljivog, toli podatno u polumraku ali sve žarče me zornost ziblje osvjetljujući tame uobrazilja prekomjerno, nadteško, podteško, svako razumijevanje zapravo me truje te ja osjećam da smo time došli do točke, do granice poslije koje ne smijem nastaviti.”
― Ivan Baran, Veliki pad